Komentari na najčitanijim portalima i veb izdanjima novina krajnje su opasni, ali svjedoče u kakvom društvu živimo, upozoravaju stručnjaci.
Dok jedan poručuje da bi „volio da budu ubijene cijele porodice, a posebno djeca nakaradnih paščadi iz Vojske RS“, drugi odgovara „ućuti, đubre talibansko, balijsko!“ Na jednom portalu anionimni komentator naziva legitimno izabranog predsjednika Republike Srpske „genocidnim mamlazom“, a na drugom zastavu suverene evropske države „krpetinom za čišćenje sanitarnog čvora“. Tu je, naravno, i sva sila psovki na račun „četnika“, „ustaša“, „komunjara“ i „pedera“.
Ovakvi primjeri mogu se naći za samo nekoliko minuta nasumičnog pretraživanja, na internet portalima registrovanim u BiH, u kojoj je diskriminacija Ustavom zabranjena, a izazivanje vjerske, nacionalne i rasne mržnje i netrpeljivosti je krivično djelo, za koje je priprijećena kazna zatvora do 5 godina.
Zločin iz mržnje
Ovakav govor mržnje je krajnje opasan, jer može podstaći zločine iz mržnje. Politička analitičarka Tanja Topić, međutim, ocjenjuje da on nije neočekivan, jer je javni prostor zatrovan, prljav, pun uvreda i zapovjednog govora, što je odlika autoritarnog uređenja.
– Mi volimo političare koji galame, vrijeđaju i lupaju šakom od sto. Na tu kartu zapaljivosti igra dobar dio ovdašnjih političara. U takvoj atmosferi govor mržnje je postao prihvatljiv, pa se iz političke sfere prenosi na ulicu i društvene mreže – kaže Topićeva.
Dodaje da su rijetki oni koji reaguju na govor mržnje, usmjeren na političke protivnike, ljude drugačije seksualne orijentacije, pripadnike drugih nacija, ali i na žene.
Žalbe
Među rijetkima koji se godinama bore protiv ove epidemije je Vijeće za štampu BiH. Još 2011. godine, kada je počelo raditi sa onlajn medijima, pokrenulo je kampanju „Niste nevidljivi“.
– Upozorili smo one koji postavljaju komentare da se prostor na veb portalu ne može koristiti bez odgovornosti za javno izrečenu riječ. Lako je otkriti ko se skriva iza nekog nadimka; to danas može ne samo policija, nego i bolje opremljena redakcija – kaže izvršna direktorka Veća za štampu BiH, Ljiljana Zurovac.
Vijeće primi oko 400 žalbi građana, od kojih se otprilike trećina odnosi na komentare na portalima.
– Mnoge od tih žalbi na komentare, koji sadrže govor mržnje i huškanje na nasilje, proslijedili smo policiji, a protiv nekoliko komentatora su podignute optužnice. Tako su se na optuženičkoj klupi našla i trojica komentatora koji su prijetili jednom novinaru iz RS da će ga „sačekati kad izađe iz redakcije“. Šteta je što se imena počinilaca ovih krivičnih djela ne objavljuju javno, jer bi to sigurno imalo efekta – kaže Ljiljana Zurovac.
Trend
Govor mržnje naizraženiji je nakon izricanja presuda u Haškom Tribunalu i u vrijeme predizborne kampanje, te u dane praznika ili godišnjica vezanih za minuli rat. Pokazalo se to i nakon proslave Dana RS.
Samo na jednom od najčitanijih portala u BiH u više od hiljadu komentara mogu se pročitati izrazi kao što su „đikan“, „gamad“, „genocidni narod“, „bolesni lažovi“ , „serijske ubice“ i „umni bolesnici“, uz učestalo psovanje „četničke majke“.
Kakvi političari, takav i narod
Za epidemiju govora mržnje na internetu najodgovorniji su vodeći političari, smatra Tanja Topić.
– Sasvim je razumljivo da će obični čovjek preuzeti govor koji mu nude političari. Političari mogu provocirati narod na dva načina. Prvi je da građani preuzmu uvredljiv napadački jezik omiljenog političara, smatrajući ga normalnim. Drugi je da žestoko uzvrate na „niske udarce“, koje upućuje političar. U svakom slučaju, najveća odgovornost je na njima, ali i na pojedinim medijima koji podržavaju takav diskurs – zaključuje Topićeva.
