Da su sniženja u Srpskoj stvar puke formalnosti svjedoči i zvanična statistika prema kojoj su, iako je praktično kraj sezone, odjeća i obuća u januaru ove godine pojeftinili za nepunih sedam odsto.

Naime, analiza Zavoda za statistiku RS pokazala je da su cijene ovih roba u Srpskoj – zbog velikog broja sezonskih sniženja, kako je navedeno, u prosjeku pale za 6,9 odsto.

To, praktično, znači da je jakna koja je, na primjer, koštala 150 maraka, pojeftinila ni manje, ni više nego za 10,5 KM. Iako zbog prilično skromnog životnog standarda građani prate sniženja, bez obzira i kojim proizvodima je riječ, januarsko pojeftinjenje odjeće i obuće većina smatra – mizernim.

Jovana B. iz Banjaluke kaže da je nedavno kupila jaknu, koja je bila na sniženju, a koju je, u odnosu na raniju cijenu, platila 15 KM manje.

– To znači da je jakna na sniženju bila jeftinija za devet odsto. Naime, ranije je koštala 170, a ja sam je kupila za 155 KM. Ovdje je van pameti govoriti o nekom sezonskom sniženju. Međutim, jakna mi se baš svidjela, pa sam je kupila zbog toga, a ne zbog sniženja. Međutim, deset odsto niža cijena, i to na izmaku sezone, nije vrijedna pomena. U okruženju sezonska snižena idu do 50 odsto ranije cijene, pa čak i više – ističe naša sagovornica.

Tako se, sve i kad se plati gorivo ili autobuska karta, isplati otići u šoping do Zagreba, Graca ili Ljubljane, jer su sniženja neuporedivo veća nego u domaćim trgovinama. Činjenica je, naime, da se, bilo da je riječ o redovnim, prazničnim ili sezonskim sniženjima, popusti u našim trgovinama ni približno ne mogu uporediti sa onima u gradovima regiona, posebno u zemljama Evropske unije.

U udruženjima potrošača objašnjavaju da domaći trgovci nemaju razvijen sistem sniženja i rasprodaja, pa zato ne čudi što građani iz Srpske mahom odlaze u šoping u zemlje okruženja, gdje su im dostupna sniženja garderobe i do 70 odsto.

U udruženjima potrošača tvrde da su sniženja u Srpskoj samo mamac za kupce, koji prilikom pompezno najavljenih popusta, uglavnom ne uštede gotovo ništa. Upozoravaju da trgovci na sve načine pokušavaju privući kupce, kako bi ostvarili dobar promet, pa tako često ističu reklame za velika sniženja, koja se na kraju svedu na daleko manji procenat.

U Udruženju potrošača iz Trebinja kažu da je činjenica da kod nas nema pravih sniženja, odnosno da je uglavnom riječ o popustima koji nisu vrijedni pažnje.

– Sniženjem se smatra spuštanje cijene 50 odsto i više, što se kod nas jako rijetko dešava. U RS snize cijenu za desetak procenata, i to je to – kaže izvršna direktorka trebinjske “Oaze”, Nedeljka Ilijić.

Prema njenim riječima, na ovaj način se potrošači dovode u zabludu, gdje mnogi čak ne mogu da se snađu o kolikom se pojeftinjenju radi.

– Trgovci jednostavno neće da se odreknu zarade, pa naduvane cijene forsiraju koliko god mogu. Apsurd je da su isti prozvodi kod nas kudikamo skuplji kad su na sniženju, nego u nekim evropskim gradovima gdje se prodaju po redovnim cijenama. Naši trgovci će, umjesto da značajnije spuste cijenu, robu radije vratiti u skladište, pa je u sljedećoj sezoni prodavati po istoj ili višoj cijeni. S druge strane, van pameti je da su isti proizvodi kod nas i po nekoliko puta skuplji nego u Evropi. To je nedvosmislena potvrda da su cijene u RS i te kako naduvane – ističe Ilijićeva.

Tako se dešava da, na primjer, ista majica u Banjaluci košta 60 KM, dok se u Gracu, tokom sniženja, može kupiti za deset, nerijetko i pet evra.

Ekonomisti objašnjavaju da je zapad mnogo pragmatičniji, gdje trgovci pred kraj sezone drastično snize cijene odjeće, jer su svjesni da je bolje te stvari prodati nego ih držati na lageru, jer će ih sljedeće godine vrijeme pregaziti. Slična stvar je i sa proizvodima koji imaju rok trajanja.

– Matematika je pokazala da se mnogo bolje osloboditi zaliha i prodati ih po duplo manjoj cijeni, nego ih držati u skladištu. Prehrambeno ekološko uništavanje robe kojoj istekne rok mnogo je skupo, te robu prije toga treba prodati. Zato je velika sezonska sniženje po evropskim šoping centrima šteta ne iskoristiti – kažu ekonomisti.

Tome u prilog govori činjenica da nisu rijetki građani Srpske koji svakih par mjeseci idu u Grac ili Zagreb, gdje se obuku od glave do pete, za pare za koje bi ovdje mogli da kupe tek jedan odjevni predmet.

– U Gracu kupim jako kvalitetne stvari, koje za taj novac nikada ne bih našla ovdje. Ponekad idem autobusom, a nekada sa društvom autom, pa podijelimo troškove, uglavnom je to oko 20 KM, a i kada dam 50 KM za kartu, opet se isplati – kaže Branka M. iz Banjaluke.

Agencije trljaju ruke

Priliku da zarade na domaćim škrtim sniženjima odavno su iskoristile turističke agencije, koje nude organizovane jednodnevne izlete u evropske šoping centre i to najviše u vrijeme velikih sezonskih sniženja. Primjera radi, do Zagreba se može otići za 20 KM, do Trsta za 30 ili Beča i Graca za 40 do 50 KM.

Agencije ovu vrstu izleta obično organizuju jednom mjesečno, osim kada su u pitanju velika sniženja, kada su su izleti organizovni svaki vikend. A koliko je interesovanje za ove ture, potvrđuju u turističkim agencijama, u kojima kažu da za ovu namjenu često angažuju duple autobuse.

Izvor: blicrs