watching TV

Roditelji se sve više žale da su mnogi crtani filmovi koji se prikazuju veoma nasilni, te da je veoma teško izabrati sadržaje koje bi njihova djeca mogla gledati bez straha da će to na njih ostaviti neželjene posljedice.

“Nakon što je moja kćerkica u jednom crtanom filmu vidjela pogibiju roditelja glavnih junaka neprestano je plakala i nisam mogla dugo da je utješim. Bilo je nemoguće predvidjeti šta će se u crtanom dešavati i nije mi bilo jasno kako takve stvari mogu da serviraju djeci”, rekla je Tanja M. iz Gradiške.

Kazala je da je u crtanom prikazan detaljan opis pogibije roditelja glavnih junaka i njihov pad niz liticu.

Jedna Banjalučanka istakla je da je bila zgrožena kada joj se četvorogodišnji sestrić obratio riječima: “Ubiću te i baciću ti glavu niz stepenice”, koje je, kako tvrdi, čuo u crtanom filmu koji je gledao.

“Nisam mogla da vjerujem da mi se malo dijete obraća tim riječima i bilo mi je jasno da je to čuo u crtanim filmovima, jer ne potiče iz porodice u kojoj se služe tim rječnikom. Inače, traži samo crtiće u kojima je dinamično i pomalo nasilno, ali smo mu ih sada zabranili”, ispričala je ova Banjalučanka.

Kazala je da se, osim nasilja, u crtanim filmovima prikazuju i oskudno obučene ili prenapadno našminkane junakinje, a mogu se čuti i razne neprimjerene riječi.

Bojana Vukojević, sociolog, istakla je da su mediji jedan od primarnih agenasa socijalizacije, te da su djeca pod njihovim uticajem još od malih nogu.

“Pritisak na savremenu porodicu je učinio medije sastavnim dijelom svakodnevnog odgoja, pa nije rijetkost da djeca idu na spavanje i bude se sa crtanim filmovima i YouTube kanalima”, rekla je Vukojevićeva.

Navela je da su prije nekoliko decenija zabavni programi na TV kanalima bili više usmjereni na stariju publiku, te da je dječji program obilježavao poneki crtani film, a mnogo više emisije s edukativnim i drugim sadržajima.

Kazala je da to ne znači da tada nije bilo vršnjačkog nasilja i agresivne djece, nego da se, kako pojašnjava, izvori ovakvog ponašanja nisu toliko nalazili u medijima, te da im djeca nižeg uzrasta nisu bila toliko izložena.

“Nasilje, psovke i agresivnost u crtanim filmovima i medijima čine djecu tolerantnom na ovakvo ponašanje i približava im to kao prihvatljivu stvarnost, a porodica toga često nije ni svjesna”, rekla je Vukojevićeva.

Upozorila je da djeca nisu u stanju da potpuno razdvoje stvarnost od fikcije, te da bilo kakvi sadržaji koji im to ponašanje prikažu na dopadljiv način, ili uz herojske epitete, čine, kako kaže, da se njihove vrijednosti oblikuju u skladu s tim.

“Nije moguće djecu u potpunosti izolovati od medijskih sadržaja, niti je to preporučljivo, ali je svakako na roditeljima da se pobrinu da djeca gledaju primjerene sadržaje”, kazala je Vukojevićeva.

Aleksandar Milić, psiholog iz Banjaluke, istakao je da nasilni crtani filmovi jako loše utiču na djecu, te da kod njih izazivaju strah, maštanje, nesigurnost i plač.

“Ukoliko djeca dugotrajnije gledaju sadržaje praćene nasiljem ili bilo kojim scenama koje su za njih neprimjerene, onda oni dugoročnije ostavljaju neželjene posljedice na njih”, upozorio je Milić.

Kako savjetuje, kod izbora sadržaja uvijek se treba pobrinuti da mališani gledaju teme koje će ih oraspoložiti, biti ugodne za njih i kod njih razvijati lijepa osjećanja.

Izvor: Nezavisne novine