Koliko god je zaposlenima u Srpskoj bitan iznos plate, te poštovanje njihovih osnovnih radničkih prava, ništa manje im nisu važni ni međuljudski odnosi na relaciji radnik-pretpostavljeni.

Međutim, kako poručuju sindikalci, u dosta preduzeća poslodavci ne poznaju kodeks ponašanja, što radnike tjera da sa grčem u stomaku dolaze na posao. Podsjećaju da oko 145.000 radnika zarađuje ispod 650 KM, čime jedva mogu da nategnu za hranu.

Uprkos tome, i analiza nevladinog sektora pokazala je da zaposlenima sa ovih prostora prvi faktor motivacije na radnom mjestu ipak nisu pare. Naime, od novčane satisfakcije za obavljeni posao kudikamo su im bitnija priznanja za postignute rezultate, te korektni međuljudski odnosi.

Mobing

Branka S, tehnolog iz Banjaluke, kaže da je u jednom proizvodnom pogonu radila za 750 KM, ali da otkaz nije dala zbog male plate nego katastrofalnog odnosa direktorke prema zaposlenima.

Bila je jako neprijatna i drska, ne birajući riječi kad nam se obraća. Podcjenjivački se odnosila prema svima, a ljudi nisu imali kud, pa su trpjeli i ćutali. Tri godine sam na posao išla kao na gubilište, ali sam se nadala da će se situacija popraviti. Međutim, kad mi je stradala štitna žlijezda, presjekla sam i otišla. Iako sam, s obziroma na stručnu spremu platom bila izuzetno potcijenjena, da nije bilo ponižavanja, ostala bih da radim – ističe naša sagovornica.

Stres

Analiza Saveza sindikata RS pokazala je da, zbog malih i neredovnih plata, loših uslova na radnom mjestu, prekovremenog rada i svakodnevnog stresa na poslu, oboljeva sve više radnika. Svaki drugi je izložen stresu na radnom mjestu, svaki šesti trpi psihički pritisak od strane nadležnih, a 11 odsto ih pije antideprisive.

Tane Peulić, potpredsjednik ovog saveza, kaže da se, kao motiv rada u istu ravan mogu dovesti primanja i međuljudski odnosi.

– Nažalost, u mnogim preduzećima poslovođe i drugi pretpostavljeni radnike ne tretiraju kao ljude sa osjećanjima i problemima, nego ih interesuje samo rad, rad i rad. Nisu svjesni da su ti ljudi, bez obzira na to što rade za prilično male plate, spremni da zapnu i bolje i više, samo kad vide da ih poslodavac uvažava, a ne da ih, pored loših primanja, još ponižava i šikanira, odnosno da ih tretira kao mašine – naglašava Peulić.

Komunikacija

Prema njegovim riječima, nije dovoljno da poslodavac isplati radniku platu, pa da može prema njemu da se ponaša kako hoće.

– Kako bi svi bili što zadovoljniji, a poslovni rezultati što bolji, potrebno je raditi na unapređenju međuljudskih odnosa, te stimulisati one radnike koji se više zalažu i trude – ističe Peulić.

U Uniji udruženja poslodavaca RS slažu se da je odnos na relaciji radnik-poslodavac izuzetno bitan, te da na njegovom unapređenju svi moraju više da porade.

– Ovu komunakiciju treba podići na viši nivo, a jedan od načina je i unapređenje funkcije ljudskih resursa u kompanijama. Spremni smo da radimo na  poboljšanju komunikacije, što bi bilo na obostranu korist. Naravno da je važno da radnici osjete da poslodavac mari za njih – kaže direktor ove unije, Saša Aćić.

Analiza inspekcije rada pokazala je da se zaposleni najčešće  obraćaju zbog otkaza ugovora o radu, obračuna i isplate plata i naknada plata, prava na godišnji odmor, neprijavljenog rada, ostvarivanja prava po osnovu bolovanja i slično.

Opasne posljedice

U trebinjskom udruženju “Stop mobing” kažu da su od početka godine dobili 34 prijave za mobing.

– Kad je riječ o oblicima mobinga, najčešće se radi o sindromu ”praznog” i ”punog stola”. Prvi podrazumijeva lišavanje zaposlenog svih radnih zaduženja, a drugi pretrpavanje poslom. Ljekari upozoravaju da su 33 zdravstvena simptoma povezana sa mobingom, čije su posljedice katastrofalne. Žrtve se obično razbole i psihički i fizički, a od organa im je posebno ugroženo srce, štitna zlijezda, nerijetko dobiju visok pritisak, šećer – kaže predsjednica ovog udruženja, Anica Ramić.

Izvor: srpskainfo