Uprkos velikoj razlici u godinama, započeli su strastvenu i turbulentnu vezu koja je krunisana brakom 1922. godine. Ali, njihov brak trajao je samo tri godine, a pjesnik je nekoliko mjeseci nakon razvoda počinio samoubistvo objesivši se njenim šalom…

Iako je bila kreativna i hrabra u svojim namjerama da savlada stereotipe tadašnjeg društva, te inspiracija brojnim umjetnicima koje je razoružavala svojom pojavom, život Izadore Dankan bio je tragičan na svakom koraku, od početka, sredine, pa sve do samog šokatnog kraja.

Prije 141. godinu rođena je utemeljivačica modernog plesa Izadora Dankan, koja je svojim odvažnim potezima prkosila stereotipima i borila se za promjene, progres i oslobađanje žena od očekivanih društvenih uloga.

Izadora Dankan rođena je u San Francisku 26. maja 1877. godine kao najmlađa od četvoro djece inženjera i bankara Džozefa Čarlsa Dankana i pijanistkinje Meri Izadore Grej.

Neposredno nakon njenog rođenja, otac joj je bio optužen za novčane malverzacije, a porodicu je pogodilo veliko siromaštvo. A uz sve to, roditelji su joj se razveli, te se djevojčica sa sestrom Elizabet i braćom Augustinom i Rejmondom preselila u Okland u Kaliforniji.

Izadora je od najranijeg djetinjstva bila izuzetno svojeglava i samopouzdana djevojčica. Zbog manjka novca u porodici, ali i želje da se oslobodi “okova“ klasičnog obrazovanja, Izadora napušta školu već kao desetogodišnjakinja.

U to vrijeme postaje zaljubljena u ples, te počinje sa davanjem plesnih instrukcija djeci iz susjedstva. Ples je posmatrala kroz drugačiju prizmu od ostatka svoje okoline. Obožavala je improvizovanje sa plesnimim pokretima, te kretanje usmjereno prema nekoj sopstvenoj koreografiji iz mašte.

“Rođena sam kraj mora, i primijetila sam da su se svi veliki događaji u mom životu dogodili upravo pored mora. Prvu ideju o pokretu i plesu dobila sam iz ritma talasa”, kasnije je priznala.

Plesom je nastavila da se bavi tokom čitavog tinejdžerskog perioda, te se prijavljivala na audicije brojnih pozorišnih kuća. Svoj prvi službeni posao dobila je u plesnoj trupi Augustina Dalija u Njujorku, gdje je neko vrijeme vježbala sa čuvenom balerinom, Mari Bonfanti.

Međutim, američka plesna scena brzo joj je dosadila, pa 1898. godine seli u London, gdje nastupa na privatnim zabavama bogatih Britanaca. Tu polako počinje da gradi svoju plesnu reputaciju i repertoar, a posao je vodi na razne strane širom Evrope.

Potpuno drugačija od ostalih

U Berlinu je 1904. godini osnovala svoju prvu plesnu školu za djecu, jer joj je velika želja bila da novim generacijama prenese ljubav prema umjetnosti. Preko škole upoznala je i mlade plesačke nade Anu, Mariju-Terezu, Irmu, Lizel, Gretel i Eriku koje će kasnije (1919. godine) legalno usvojiti.

Kritičari su je ili voljeli ili osporavali njen talenat. Ali, bez obzira na to, bila je velika inspiracija za neke od najvećih umjetnika 20. vijeka, poput skulptora Ogista Rodina, ali i pjesnika Sergeja Jesenjina koga je upoznala na jednoj moskovskoj zabavi sa svoje 44 godine.

U ateljeu slikara Georgija Jakulova i na zvukove Internacionale izvodila je svoj poznati ples sa šalom kada ju je 26-godišnji pjesnik prvi put ugledao. Ne mogavši skinuti pogled s Izadore, Sergej je očarano došapnuo prijatelju samo jednu riječ – Boginja.

Uprkos velikoj razlici u godinama započeli su strastvenu i turbulentnu vezu koja je krunisana brakom 1922. godine. No njihov brak trajao je samo tri godine, a pjesnik je nekoliko mjeseci nakon razvoda počinio samoubistvo objesivši se njenim šalom.

Izadora Dankan vjerovala je u evoluciju plesnog pokreta, smatrajući da je svaki pokret organski nastavak onog prethodnog. Njeno plesanje karakterisala je snaga promjena, apstrakcija i oslobođenje. U plesnim rutinama je i trčanje, poskakivanje, bacanje i druge energične aktivnosti.

Kada bi je pitali šta njen ples znači, spremno je odgovarala:

“Kada bih vam mogla objasniti šta znači, ne bi imalo smisla plesati.”

Obično je plesala u lepršavim haljinama širog kroja koje su joj omogućavale svu slobodu kretanja.

“Propovijedam slobodu uma slobodom tijela; žene, na primjer, trebaju da izađu iz zatvora korseta”, izjavila je Izadora jednom prilikom.

Velike životne tragedije

U privatnom životu jednako je bila nesputana, kao i u plesu. Imala je veze s muškarcima i ženama, a rodila je dvoje djece različitim muškarcima, iako nisu bili u braku što je za ono vrijeme bilo nezamislivo ponašanje.

S pozorišnim dizajnerom Gordonom Krejgom 1906. godine dobila je ćerku Dajrdre Beatris, a nasljedniku ogromnog bogatstva kompanije za šivaće mašine Singer – Ajzeku rodila je sina Patrika Avgusta četiri godine kasnije. Velika tragedija zadesila ju je 1913. kada je u saobraćajnoj nesreći izgubila oba djeteta.

Skrvana tugom i velikim gubitkom otišla je da se oporavi na Krf, gdje nakon nekog vremena shvata kako želi da rodi još jedno dijete.

U svojoj autobiografiji po imenu Moj život priznaje da je preklinjala italijanskog skulptora Romana Romanelija da spava sa njom, jer je očajnički željela još jedno dijete. Njene želje su vrlo brzo i ostvarene. U avgustu 1914. na svijet je donijela sina, ali novorođenče je umrlo neposredno nakon rođenja.

Zbog ovih životnih tragedija odala se piću. Bol je ubijala alkoholom, kao i brojnim ljubavnim vezama.

Tragičan kraj doživjela je u noći 14. septembra 1927. godine u Nici.

Vozeći se u sportskom automobilu bez krova marke Amilkar CGSS, dug svileni šal ukrašen djelima ruskog umjetnika Romana Čatova koji je nosila na sebi zapleo se u gumu i slomio joj vrat.

Svijet je bio u šoku.

Iako Izadorine škole za ples nisu bile dugo otvorene, njene usvojene ćerke nastavile su da šire Izadorinu metodu novim generacijama i nakon njene smrti.

Danas se Izadora Dankan naziva majkom plesa i utemeljivačicom modernog plesa, a 1987. godine uvrštena u plesnu Kuću slave u Njujorku.