Vjeruje se da će štititi dom od nesreće tokom cijele naredne godine…
Ivanjdan ili Ivandan je hrišćanski praznik kojim se obilježava rođenje svetog Jovana Krstitelja, 7. jula po julijanskom, odnosno 24. juna po gregorijanskom kalendaru.
Na Ivanjdan, vjeruje se, sunce sija najjačom snagom. Otvaraju se nebo i zemlja, sunce zastaje, zaigra tri puta na nebu, progovaraju biljke i životinje, voda i biljke postaju čudotvorne i ljekovite.
Zbog ritualnog branja bilja ovaj praznik su u nekim krajevima zvali Sv. Jovan Biljober.
Djeca koja se provuku tri puta kroz vijenac od cvjijeća i skoče unaprijed – cijele godine će biti zdrava i srećna.
Onaj ko porani i prvi stavi vijenac na kapiju i kuću, obezbjeđuje svojoj porodici sreću i napredak.
Kojim god povodom da su pravljeni, vjenčići od jovanove trave (Melilotus officinalis) sutradan se kače iznad ili sa desne strane kućnih vrata. Vjeruje se da će štititi dom od nesreće tokom cijele naredne godine.
U pojedinim krajevima, djevojke na Ivanjdan praktikuju jednu vrstu ljubavne magije. Vjenčić od livadskih trava koje same naprave provlače ispod bluze, a zatim kroz njega pogledaju u momka koji im se dopada, vjerujući da će tako on poludjeti od ljubavi i da ni jednu drugu neće gledati. Još se vjerovalo da u ivanjdanskoj noći paprat cvjeta jedini put u godini i da taj cvijet ima magičnu moć koja je u stanju da savlada demone i omogući bogatstvo i uspjeh.
Ivanjdansko cvijeće se koristi i kao afrodizijak. A zbog svoje slatkaste, cvjetne mirisne note u aromaterapiji se ivanjdansko cvijeće uspješno kombinuje sa citrusima, tamjanom, lavandom, sandalovinom i jasminom.
Pjesma koja je pred vama vezana je za jedan od dva ključna trenutka za godišnji ciklus Sunca, za ljetnju dugodnevicu, kada je Sunce najjače, ali počinje da slabi
Briga o plodnosti i blagostanju podijeljena je između dva božanstva, Kupala i Koleda, koje u hrišćanstvu zamjenjuju dva sveca čiji se dani praznuju u julu, sveti Ivan (Jovan) i sveti Petar.
U periodu od Božića pa do Ivandana, u vrijeme jačanja Sunca, nad plodnošću, koja je povezana sa Sunčevom svjetlošću i toplotom, vlast ima Kupalo, mlado Sunce, a onda je, simbolički, davanjem cvijeta, predaje svom bratu Koledu.
Nakon predaje života, svog i života u čitavoj prirodi, Kupalo umire, a ponovo se rađa na Božić, kada Koledo umire i kada ciklus ponovo otpočinje. U pjesmi je prisutan uticaj pjesama u kojima je rođenje mladog Sunca poistovećeno sa rođenjem mladog boga, Svarožića, Svarogovog sina…
Ivanjsko cvijeće petranjsko,
Ivanjsko cvijeće rujano,
Petranjsko cvijeće plavetno!
Ivan ga bere te bere,
Petar ga plete te plete.
Ivan ga bere te bere,
Daje ga bratu do sebe
Svom mlađem bratu Koledu.
Dajući brata moljaše:
“Aj mio brate Koledo!
Evo ti cvjetak moj dajem
Čuvaj ga divni Koledo.
Čuvaj ga pa ga sačuvaj
Do moga čudna rođenja
Do tvoga strašna umrenja
Umrenja brata Koleda
Starijeg brata Božića,
Sinova starog Svaroga.”
Petar mi cvjetak primaše,
Petar mi vijenac vijaše
Pa veli bratu Kupalu:
“Oj mio brate Kupalo,
Stariji brate Ivane,
Primam ti cvjetak i život
Do moga strašnog umrenja
I našeg brata rođenja
Rođenja mladog Božića
Sina nam starog Svaroga.”
…Ovoj pjesmi odgovara zimska obredna koledarska pjesma u kojoj koledari domaćinu pred čijom kućom pjevaju između ostalog žele:
Da proslaviš staroga Koleda,
Da sahraniš pogrebeš Koleda
I dočekaš mladog Svarožića,
Svarožića tog mladog Božića.
U nekim krajevima običaj je bio da se od ivanskog i petrovskog cvijeća pravi lutka, kojoj se stavljao vijenac na glavu i koja se zatim puštala niz rijeku da plovi, pri čemu su pjevane određene pjesme. Lutka se zvala Murena, Morana ili Čojčole.
Oj ti naša Mureno,
Oj ti naš mili Čojčole!
Plovi, plovi niz vodu
Tamo dalje u more.
Kada budeš u more
Ono crno veliko,
Kaži, kaži Mureno
Kaži, kaži Čočojle!
Plivam, plivam mladena,
Plivam, plivam mladena
Iz te zemlje daleke
Gdje no biva Kupalo
I sa njime Koledo
Oba brata jednaka.
Svako dobro davala,
Ponajviše varenja,
Svakog smoka bijela.
Mene gone djevojke
Što nemaju momčadi,
Silni velji drugova,
Što ne rodi ta zemlja
Muškim plodom porodom.
Već čudi me, ti more,
Pošlji tamo te vojne
Silnog cara Dušana
Što jih vodi za more.
Djeve momke želile,
Car jim momke ne dovo,
Već odveo na vojnu.
Ako momke ne dadne,
Sve će djeve pomrijeti,
Višnju bogu žaliti.
