O navedenim i sličnim temama potrebno je pričati neobavezno sa djecom, ali prije njihovog prvog ozbiljnijeg odabira partnera/ke.

Boje se ljudi i požara i poplave i krađe i nezavršenih škola… ali strah od pogrešnog izbora partnera njihove djece,  pored bolesti, jedan je od najčešćih  strahova roditelja. Sasvim opravdano. To nam je svima jasno.

“Ako je moje dijete srećno i ja sam srećan/a, podržavaću  izbor…”

Nije to baš uvijek tako. Sreća bi trebalo da potraje, a uz pogrešne izbore kratkotrajna je i sa sobom nosi talas tuge.

Što bi rekao Bora Čorba : “Teoretski, ljubav lijepo zvuči, malčice je drukčije u praksi”.

Kada dijete (koje ćemo tako zvati i kada bude napunilo 40 godina) odabere momka/djevojku, logično je da porodica podrži izbor i ne miješa se. Koliko god je roditeljima teško da zažmire na sve mane momka /djevojke, često nemaju puno izbora, sem da se slože. Ukoliko se umiješaju, svjesni su da u toj misiji “spašavanja potomka” najčešći rezultat je neuspjeh uz narušene porodične odnose. Ipak, bogato iskustvo roditelja (za razliku od potomaka) im često pomaže  da “namirišu” ozbiljne probleme u koje dijete može da upadne sa konkretnim partnerom. I kako prećutati, složiti se i odobriti?

A sa druge strane: Da li će zaljubljeni adolescenti poslušati naše savjete? Da li će biti realni? Ili će ipak idealizovati partnera i budućnost, gurajući “pod tepih” eventualne naznake problema? Svi znamo odgovore, koji nisu ohrabrujući.

Dakle, moramo početi razgovore sa djecom na vrijeme.

Neusaglašenosti u ambicijama, neusaglašenosti u pogledima na porodicu, u pogledu vaspitanje djece, suviše različite  socijalne potrebe, poštovanje/ne poštovanje novca, neujednačena želja za putovanjima… Sve su to potencijalni  problemi u vezi. O navedenim i sličnim temama potrebno je pričati neobavezno sa djecom, ali prije njihovog prvog ozbiljnojeg odabira partnera/ke.

Nasilje, kocka, alkohol i droga su ipak najveće prijetnje budućoj sreći.

Smatram da bi prvenstveno roditelji trebalo da prošire svoja znanja o verbalnom nasilju (dosta informacija pronaći ćete na internetu), kocki i drogama. A zatim sa djecom puno i često razgovaraju i analiziraju da li je u redu da ih neko konstantno kontroliše, ispituje, ograničava, uslovljava, okrivljuje, ponižava. Ukoliko vi, kao roditelji u dijete steknete dovoljno povjerenja i podržite ga u osamostaljivanju, da li partner može da preuzme kontrolu nad njihovim izborima i odlukama?  Čemu vodi otuđenje od prijatelja i porodice pod pritiskom partnera? Kako nastaje ljubomora i šta je njen uzrok?

Koje vrste nasilja postoje?

Kako se ponaša neko na pragu kockarskog života? Kako to provjeriti?

Kada dijete sve to zna, nismo eliminisali mogućnost pogrešnog izbora, ali smo ga svakako umanjili. Prevencija je uvijek bila i biće mnogo djelotvornija i lakša od procesa izlaska iz problema.

Ne mislim da sam napisala nešto što ne znate. Ja samo želim da vas podsjetim da lagane razgovore na te teme, prilagođeno uzrastu, počnete već sutra uz doručak.

Ukoliko na neko od pitanja ne znate odgovor, pročitajte po svom izboru bar dio ponuđenih tekstova na internetu.

I želim svima ono zrno sreće koje nam i pored svega ipak potrebno…