Više od tri godine Mari Jalovic Simon zvanično nije postojala! Bila je Jevrejka i živjela je u centru Hitlerove nacističke Njemačke, a da njeno postojanje niko nije otkrio…
Prvo što je Mari Jalovic Simon ugledala kada se probudila 22. juna 1942. godine u svom stanu u Berlinu bio je Gestapo oficir.
– Obuci se. Ideš na ispitivanje – kratko je rekao.
U tom trenutku, Mari Simon je znala – ako je sada uhvate, biće deportovana u neki od logora i vjerovatno neće preživjeti.
Zbog toga je 20-godišnja Jevrejka iz Berlina u trenutku odlučila – uspjela je da skrene pažnju policajca u spavaćoj sobi, zatim i njegovog kolege koji je čekao u hodniku zgrade, pobjegne na ulicu i nestane u podzemlju ratnog Berlina.
Tako je Mari Jalovic Simon postala jedna od 1.700 “podmorničara” – njemačkih Jevreja koji su uspjeli da izbjegnu deportaciju i prežive krijući se u srcu Hitlerove Njemačke.
Žena koja nije postojala
Mari Jalovic Simon bila je ćerka bogatog advokata. Prije nego što je napunila 20 ostala je siroče.
Dolazak nacista na vlast, promijenio je život ove djevojke. Izgubila je bogatstvo, a poslije 1933. godine i zakona koji je Jevrejima zabranjivao zapošljavanje u određenim, plaćenijim oblastima, radila je u ropskim uslovima u Simensovoj fabrici oružja.
Ali, 1941. godine i to se promijenilo – Jevreji su počeli da nestaju. Mari je shvatila da bi ona lako mogla da bude sljedeća.
Zato je prestala da odlazi na posao, a kada je poštar došao da joj dostavi pismo jednostavno je rekla da je “njena komšinica Mari Jalovic Simon deportovana”.
Poštar je zapisao “premještena na nepoznatu lokaciju na istoku” što je bio ustaljeni eufemizam za ljude koji su odvedeni u logore, a mlada Meri je nestala iz zvanične dokumentacije.
Istog ljeta, počela je da šeta ulicama Berlina bez žute trake na jakni.
Žena koja je uspjela da nestane
Do kraja rata, Mari Jalovic Simon je uspjela da ostane neprimjetna. Živjela je na ulici, mijenjajući izgled skoro na dnevnoj bazi oslanjajući se na pomoć Nijemaca koji su bili spremni da prkose Hitlerovom režimu ili onih sličnih njoj koji su se i sami krili.
Mnogi “podmorničari” nisu mogli da izdrže pritisak stalnog skrivanja.
– Bilo je žena koje su jednostavno bile gurnute u preduboku vodu, a nisu umjele da plivaju, sigurno ne ispod površine – često je u godinama koje su uslijedile pričala Mari, a prenosi Gardijan.
Mari je imala nevjerovatan talenat kada je u pitanju improvizacija! Promijenila je preko 13 stanova u kojima je živjela sama ili sa ljudima koji nisu ni sumnjali ko je ona zapravo. Jedno vrijeme je dijelila stan sa nacistom oboljelim od sifilisa koji je tvrdio da umije da “namiriše Jevrejina na milju”.
Nije sve što je radila Mari bilo časno. Bilo je slučajeva kada je morala da glumi zaljubljenost i dopusti iskorišćavanje samo da bi preživjela. Nisu svi koji su joj pomagali imali časne namjere.
Ali, Mari Jalovic Simon je opstala!
Dočekala je 1945. godinu i dugo sanjani kraj rata. Mari je riješila da ostane u Berlinu jer se, prema sopstvenom priznanju, nigdje nije osjećala tako dobro kao na ulicama svog rodnog grada.
U godinama koje su uslijedile ona je postala profesor antičke književnosti i istorije umjetnosti na berlinskom Humbolt univerzitetu. Preminula je 1998. godine.
Njena priča vjerovatno nikada ne bi bila objavljena da, 16 godna nakon Marine smrti, nije izašla knjiga “Untergetaucht” (“Potopljeni”) zasnovana na podacima dobijenim sa 77 kaseta snimljenog razgovora između Mari Jalovic Simon i njenog sina Hermana, uglednog njemačkog istoričara. Tako je 2014. godine čitav svijet saznao za njenu nevjerovatnu priču.
