Kod beba je nagon sisanja neophodan zbog dojenja, ali i prirodan način relaksacije. Tokom intrauterinog razvoja na ultrazvuku je zabilježeno kako fetus sisa palac.

Uobičajno se ovaj nagon smanjuje poslije 6. mjeseca, ali kod jednog broja beba i kasnije kod male djece i dalje opstaje. Zašto se to događa mišljenja su različita i vjerovatno su i uzroci različiti. Uglavnom su bezazleni, ali može da se radi i o stresu u kome se nalazi beba: različite vrste strahova, nepovoljna atmosfera u porodici i sl.

Često bebe koje se odvoje od dude prelaze na sisanje palca, a umjesto palca mogu da nastave sa nekom drugom lošom navikom koja će ih relaksirati od stresa, npr. griženje noktiju ili predmeta.

I pored različitih stavova, danas se većina stručnjaka slaže da nije potrebno preduzimati bilo šta do 3- 4 godine života. Neophodne su konsultacije, ako je sisanje palca povezano sa čupanjem kose, problemima sa govorom.

Sisanje palca produženo poslije 3. godine, posebno kombinovno sa drugim navikama poput guranja jezika između zuba, disanja na usta, problemima sa govorima i sl., već zahtijeva ozbiljnu pažnju stručnjaka. Uglavnom se počinje sa čestim opominjanjem djeteta bez prijetnji. Neki autori preporučuju i drastičniji pristup – dijete se namjerno forsira da upražnjava naviku npr. pred ogledalom.

Postoje i različite tečnosti i gelovi neprijatnog uskusa kojima se premazuju prsti. Vrše se i blokade ruku preko noći. Ne preporučujemo da se bilo šta preduzima bez konsultacije sa stručnjakom, posebno ako dijete pokazuje i druge znake, straha, povlačenja ili neuobičajenog ponašanja.

Najteža posljedica produženog sisanja palca je izbacivanje prednjih zuba što se stručno naziva protruzija.  Ukoliko se sa navikom prestane prije 4 godine uglavnom dolazi do vraćanja zuba u normalni polažaj. Ako traje duže, i u periodu smjene zuba može doći i do deformiteta kosti, i koji će kasnije zahtijevati složenu ortodontsku terapiju (dugotrajno nošenje protezica za ispravljanje).

Postoje vrlo jednostavni aparati u vidu ploče koju dijete nosi, posebno noću i koja aktivira mišiće i tako vraća zube u normalan položaj. Istovremeno ploča onemogućava da se upražnjava sama navika.

Važno je da se konsultuje dječji stomatolog koji će najbolje procijeniti problem i sprovesti najadekvatniju terapiju. Važno je i pregledati zube, jer je kod ovakvih navika često i povećan rizik prema karijesu, ali i prema različitim infekcijama koje se mogu unositi putem neopranih prstiju.