Običaje oko Badnjeg dana Srbi su naslijedili od svojih predaka i još ih poštuju…

Pravoslavni vjernici danas obliježavaju Badnji dan kada se u hramovima i domovima pale badnjaci i služe povečerja uoči najradosnijeg hrišćanskog praznika – Božića.

Na Badnji dan pravoslavci odlaze u šumu po hrastovo drvo – badnjak koje se uveče pali na kućnom ognjištu, kao simbol svjetlosti i toplote koja grije i zbližava ukućane.

Patos kuće posipa se slamom da bi se dočarala pećina u Vitlejemu u kojoj se, po predanju, rodio Hrist. Božić je porodični praznik i slavi se u kući. Smatra se da bi tog dana svi koji su tokom godine bili u svađi, trebalo da se pomire i oproste uvrede.

Badnji dan je dobio naziv po badnjaku koji se na taj dan siječe i pali. Badnji dan i Božić su nerazdvojni, ne samo zato što dolaze jedan poslije drugog, već i zato što se dopunjavaju shvatanjima i običajima koje narod vezuje za njih.

Badnji dan je posljednji dan Božićnog posta, a dan koji mu prethodi je Tucindan. Za badnjak se siječe grana hrasta, koji je kod Slovena oduvijek bio sveto drvo. Spasoje Vasiljev badnjak vezuje za slovensko božanstvo Svetovida.

U zoru, kad zapucaju prangije, domaćin kreće po badnjak

Badnji dan je pun rituala i simbolike, živopisnih radnji i svi su oni povezani sa porodičnim kultom i kultom ognjišta. Loženje badnjaka je u vezi sa ognjem i ognjištem. Loženje badnjaka je središnji element simbolike rađanja novog sunca, jer je i Badnji dan odmah poslije kratkodnevnice. Mladi hrast je spaljivanjem davan ognju radi nove godine, a pregršti varnica bacane u nebo su najavljivale mnogo roda i prinosa.

Već u ranu zoru, pucanjem iz pušaka i prangija, objavljuje se odlazak u šumu po badnjakBadnjak sijeku isključivo muškarci, najčešće domaćin i najstariji sin, u rano jutro, prije izlaska sunca. Zavisno od krajeva, birani su različiti badnjaci.

Negdje se siječe jedan badnjak, negdje dva ili tri a ponegdje i devet, a negdje onoliko badnjaka koliko ima muškaraca u kući.

Badnjaku se prvo nazove dobro jutro

Prije sječenja drvetu se nazove “Dobro jutro”, čestita mu se praznik i moli se da donese zdravlje i sreću porodici. Zatim se drvo posipa žitom, a u nekim krajevima mu se daruje kolač posebno umiješen za tu priliku. Drvo se ne smije dodirnuti golim rukama, pa čovjek koji ga siječe, navlači rukavice.

Drvo se uvijek zasjecalo sa istočne strane, jer je trebalo da padne na istok. Onaj ko je sjekao badnjak, trudio se „da se drvo ne muči“ tj. da se obori iz jednog udarca ili najviše sa tri. Ako drvo ne padne ni poslije trećeg udarca, mora se kidati rukamam jer više udaraca nije dozvoljeno.

Magična moć prvog ivera, liječi bolesne

Prvom iveru koji se odvaja od badnjaka pripisuje se magična moć. Pazilo se da ovaj iver ne padne na zemlju, pa je sa onime ko siječe badnjak išao još jedan muškarac da uhvata prvi iver.

Stavljanjem prvog ivera od badnjaka u karlicu vjerovalo se da će pomoći da se u njoj skuplja kajmak debeo kao iver, ili, ako se stavi na košnice onda niko neće moći pčelama da naudi, a vjerovalo se i u ljekovitost vode u kojoj je prvi iver potopljen, pa su je oboljeli pili radi ozdravljenja.

Negdje, opet, taj iver stavljaju u košarnik da živina bude uvijek na okupu, a negdje pod kvasac sa željom da u kući sve raste kao kvasac. Kada se domaćin vrati iz šume i donese badnjak, osloni ih na kućni zid, pa tek s prvim mrakom ga unosi u kuću i stavlja na ognjište.

Kad donese badnjak, domaćin onda sprema pečenicu koja se kolje ili utuče na Tucindan. Obično je to prase, rijetko jagnje, jer ih u vrijeme Božića nema, a ponegdje ćurka ili guska.

Narodna vjerovanja i običaji

– Na Badnji dan ništa se ne pozajmljuje iz kuće, a ako je šta ranije pozajmljeno, to se traži nazad, jer se ne valja da ono što pripada kući bude van nje na Božić.

– Na Badnji dan uveče se stoka pospe solju, žitom i projom da se sačuva od čini.

– Ako na Badnji dan bude oblačno, biće rodna godina.

– Ako se na Badnji dan nakupi dosta pepela na badnjaku koji gori na ognjištu, vjeruje se da će zima biti jaka sa dosta snijega.

– Ako varnice iz badnjaka iskaču same iako niko ne džara po vatri, vjeruje se da će biti dosta meda.