Jovandan je treća po veličini slava kod Srba i nalazi se odmah ispod Aranđelovdana i Nikoljdana…

Pravoslavna crkva i njeni vjernici 20. januara proslavljaju jednog od najvećih i najznačajnijih svetaca – Svetog Jovana Krstitelja.

Ovog sveca slavi veliki broj ljudi, kao svetitelja poznatog po čistoti, moralu i Božjoj odluci da baš on obavi čin krštenja Isusa Hrista.

Na ovaj veliki dan, svaki vjernik mora da bude svjestan jedne velike tajne na koju nas Sveti Jovan sve priziva. To je tajna pokajanja, preobražaja, preumljenja, stavljanja čitavog svog života u “njedra Spasova”, da bi nas dalje On vodio, ne dozvoljavajući nam da idemo našim ludim putevima ljudskim.

Sveti Jovan je govorio:

“Treba da hodimo ka Bogu, da naš put bude bogousmjeren, Bogom vođen, uzvodeći nas ka Tvorcu, koji nas smjerno, a ne nasilno, priziva: Pokajte se, jer se približilo Carstvo nebesko, i ne propustite ogromnu šansu koja vam je data.

Kao prorok, Preteča i Krstitelj Gospodnji, Sveti Jovan smatra se gromoglasnom trubom koja poziva na preobražaj cjelokupnog ljudskog bića, svojim životom pokazuje da je ovaj svijet ništa, da mnoge maske koje sakrivaju našu Nebesku otadžbinu padaju pred istinskim životom i pred dolaskom istinitog lika čovječjeg u licu Isusa Hrista.”

U tom istinskom liku svi se mi ogledamo i pronalazimo svoje mane i slabosti, mjesta koja treba da popravimo da bismo se saobrazili liku koji nije za ovaj svijet već za neprolazne vijekove.

Dostigavši onaj lik, kakvim nas Bog hoće, kakvim Bog želi da izgledamo, Sveti Jovan ima slobodu i smjelost da poziva na pokajanje, preumljenje i potpuni preobražaj ljudskog bića.

Sveti Jovan je pokazao kakav čovjek treba da bude, gdje treba da budu njegova htijenja i kakav treba da bude njegov odnos prema Bogu i bližnjem. Sveti Jovan zato kaže: Ti treba da rasteš, a ja da se umanjujem – ja sam o Tebi propovijedao, a sada kada si došao, ja se sklanjam u stranu kao onaj prijatelj ženikov, koji stoji na svadbi i raduje se glasu ženikovu, puštajući ipak da on bude u središtu događaja.

Riječima da nije dostojan da odriješi obuću Hristovu, Sveti Jovan nam ustvari pokazuje kako mi treba da se odnosimo prema Bogu. Zato što nismo zaživjeli pokajanjem, mi mislimo da Hristos treba da služi nama, a ne mi Njemu. Nije riječ samo o ispunjavanju naših molbi i želja, već mi vrlo često zaboravljamo da Bogu služimo samo ako ponesemo Krst koji je On ponio na Golgotu. 

Narodni običaji i vjerovanja

U narodu postoji običaj da se ljudi na Jovanjdan bratime i kume, jer se Jovan smatra uzorom karaktera i poštenja.

Vjernici, bilo pravoslavci ili katolici, vrlo često daju Jovanovo ime svojoj djeci. Pravoslavci slave krsnu slavu svetog Jovana, a katolici obično slave imendan.

Procjenjuje se da je Sveti Jovan po broju onih koji ga slave na trećem mjestu među Srbima. Najviše se slave Sveti Nikola i Sveti Arhanđel Mihail.

Jovan Krstitelj se smatra zaštitnikom pjevača, muzičara, krojača, kožara, krznara, vunara, remenara, gostioničara, nožara, brusača, zatvorenika, osuđenih na smrt, uzgajivača ptica, oboljelih od epilepsije, krštenika, Malte, Jordana i velikog broja gradova širom svijeta.

Bio je takve moralne čistote da se prije mogao nazvati anđelom, kako ga Sveto Pismo i naziva, nego smrtnikom.

Kako srpski domaćin dvori slavu?

Kada je već riječ o  slavama, red je da se podsjetimo i na jedan lijep srpski običaj – domaćinovo dvorenje slave. Domaćin, na dan slave, obučen u svečano odijelo, gologlav, vedar i raspoložen, dočekuje goste i cio dan ne sjeda dok svijeća gori. Ne sjeda iz poštovanja prema svetitelju kog toga dana slavi, i koji je glavni gost u njegovoj kući, i on stoji pred njim kao u crkvi na molitvi.

Ukoliko je domaćin u starijim godinama, i fizički nije u stanju da prestoji cio dan, po njegovom dopuštenju slavu dvori neko od mlađih muškaraca, sin ili unuk. On ujedno brine o posluženju i rasporedu gostiju. Domaćin na isti način ispraća goste, sa željom da se dogodine opet sastanu u još boljem zdravlju i raspoloženju.