Dvoipogodišnje dijete iz Srbije završilo je na odvikavanju od gledanja crtanog filma “Pepa prase”, nakon što je danima provodilo po sedam sati gledajući taj crtać i počelo bizarno da se ponaša, nevjerovatan je slučaj zavisnosti koji je u svojoj praksi zabilježio tamnošnji klinički psiholog, Vlajko Panović.

– Roditelji su doveli dete zbog nesvakidašnjeg, bizarnog ponašanja. Dete je mirisalo stopala gostima, zavlačilo se pod sto i skičalo kao prase – priča za “Blic” ovaj psiholog.

Kada je slučaj završio u njegovoj ordinaciji, Panović je pitao roditelje da li dijete možda gleda crtani “Pepu prase”, na šta su mu oni odgovorili potvrdno i dodali da dijete taj crtani obožava i da ga gleda i po sedam sati dnevno.

– Ako neko konzumira neku vrstu informacije u toj količni, kod deteta sadržaji tog crtanog filma postaju dominatni deo njegovog iskustva prema realnosti i zato dete reprodukuje naučeno ponašanje – ispričao je za “Blic”, psiholog Panović.

A onda su ga izveli na igralište

Rješenje je uslijedilo kada su roditelji izveli dijete napolje na igralište i ponudili mu neke druge sadržaje kao što su skakanje, igranje na vazduhu sa drugom djecom…

To je bilo sve ono što se u realnom životu naziva pravom igrom, gde se stvara osećaj radosti i smeha, u kome je dete živi učesnik među drugom decom, a ne pasivni prijemnik virtuelnih sadržaja iz crtanog ili video igara – kaže nam on.

Poslije nekoliko dana, dodaje, dijete je potpuno prestalo da gleda crtani film zato što su mu se roditelji posvetili na potupno drugačji način.

– Neki roditelji danas nisu posvećeni dovoljno svojoj deci. Posle izvesnog vremena dete je postalo srećno i u potpunosti zaboravilo na crtani film – objasnio je u razgovoru za “Blic” Vlajko Panović.

Histerija zbog mobilonog telefona

Već od ranog djetinjstva, djeca znaju da koriste mobilne telefone, iako u početku to može da posluži kao neka vrsta animacije, iz dana u dan tako najbrže dolazi do zavisnosti od ovih uređaja.

On je sa nama podijelio i slučaj četvorogodišnjeg dječaka koji je bio opsjednut mobilnim telefonom. Dječak živi u višečlanoj i višegeneracijskoj porodici gdje svi puno koriste mobilne telefone. Nije išlo u obdanište, a telefon mu je bio glavna perokupacija.

– U jednom momentu, dete je hteo da telefonira, a kada mu majka to nije dozvolila usledila je njegova burna rekacija. Dete je počelo da vrišti i na kraju je bacilo telefon. Posle toga, došli su kod mene da potraže pomoć – ispričao je psiholog Panović za “Blic”.

Sve ovo je jako tužno

Fenomen sve veće prisutnosti ekrana u ljudskim životima, mogu da proizvedu brojne nedostake. Sve je veći broj ljudi koji malo vremena provode družeći se sa drugima ili radeći neki kreativni posao.

– Mi se ne poznajemo, a već smo počeli da se otuđujemo. Ogroman broj porodica ne može da uspostavi minimalnu komunikaciju sa svojom decom i to je stvarno jako tužno – istakao je klinički psiholog.

Provedeni sati i dani na internetu i društvenim mrežama, mogu negativno uticati na nas, pogotovu na djecu gdje dolazi do izražaja veliko nezadovoljstvo, kao i prisustvo imaginarnog svijeta.

– Deca se otuđuju od suštine i žive u jednom nestvaranom, bajkovitom svetu, koji im na njihovu radoznalost nudi mnogo toga što je nevaspitano, nepoučno i agresivno – objasnio je psiholog Panović.