Roditelji su često u nedoumici kada je u pitanju pravilno nagrađivanje djece. Koliko je previše? Koliko je premalo? Šta je bitnije kvantitet ili kvalitet nagrade?

Iako ne postoji tajna formula, stručnjaci tvrde da je razumijevanje gdje, kad i kako pohvaliti ili nagraditi, važan alat u odgajanju samopouzdane djece.

Kako roditelji obično nagrađuju?

Svi roditelji nagrađuju svoju djecu kad su dobra u školi, kada dobro odigraju utakmicu ili naprave impresivan dvorac u pijesku, kad urade nešto “izvarendno”, a u većini slučajeva to nešto je zapravo sitnica.

Danas je vaspitavanje sušta suprotnost onom što je nekad bilo, kada su roditelji bili mnogo strožiji i dešava se da roditelji ponekad pretjeruju sa pohvalama i nagrađivanjem.

Dajući svojoj djeci previše pohvala i nagrada, roditelji misle da grade dječije samopouzdanje, dok ustvari čine potpuno suprotno. Nekako roditelji vjeruju da nagrađivanjem pozitivno utiču na samopouzdanje djeteta, ali postavljanje djeteta na pijadestal dok je ono još malo može da proizvede usporeni razvoj.

Previše pohvala može učiniti da se dijete plaši da rizikuje i proba nove stvari, iz straha da neće ostati na pijadestalu na koji su ga roditelji postavili. Osim toga, konstantno hvaljenje, odnosno nagrađivanje šalje poruku djetetu da mora da gleda u svoje roditelje radi validacije i tako ono stalno biva okrenuto njima. Previše pohvala može da ima i suprotan efekat i kad se djeci pružaju na neiskren način.

Sa druge strane, nedovoljno pohvala i priznanja mogu biti podjednako štetni. Dijete će steći utisak da nije dovoljno dobro, ili da roditeljima nije stalo do njega i kao rezultat toga možda neće vidjeti nikakvu svrhu u trudu i težnji da se dostigne određeni rezultat.

Dakle, koja je to prava doza nagrađivanja? Stručnjaci tvrde da je kvalitet nagrađivanja važniji od kvantiteta. Ako je nagrađivanje iskreno i skoncentrisano na trud, a ne na rezultat, nagradu možete je davati djetetu onoliko često koliko i zaslužuje verbalnu pohvalu.

Posebno bi trebalo da prepoznamo kada se dijete dodatno potrudi i natjera sebe da radi više, ali je najbitnije zapamtiti da nagrađujemo proces, a ne sam rezultat.

Vaš sin možda nije najbolji igrač u košarkaškom timu, ali ako je svakog dana na terenu, trebalo bi da nagradite njegov trud bez obzira da li njegov tim pobjeđuje ili gubi.

Nagrađivanje rada, a ne rezultata takođe znači da prepoznajete trud vašeg djeteta kad je očistilo baštu, sredilo sobu, napravilo večeru ili završilo domaći iz matematike. Bez obzira na to kakav je scenario, nagrada bi trebalo da se daje za svaki poseban slučaj i proporcionalno uloženom trudu.

Evo nekoliko primjera koji demonstriraju kako nagrada odgovara dostignuću:

1. Ako je vaše dijete odgovoran učenik koji, na primjer, ima dobre ocjene iz matematike, trebalo bi da prepoznate njegove dobre školske navike, ali ne pretjerujte sa pohvalama svako veče, kada sjedne da uči, ako je to njegova normalna rutina. Dajte nagradu djetetu kad uradi nešto posebno što nije njegova svakodnevica.

2. Ako vaša ćerka uči da vozi bicikl dvije nedjelje i nakon toga i uspije, dajte joj nagradu zato što nije odustala.

3. Kad vaš sin u zabavnom parku isproba neku od stvarno zastrašujućih atrakcija, možete mu reći da je hrabar i avanturističkog duha, ali nemojte ga nagrađivati, jer se on i nije baš namučio. Zapravo se samo zabavljao.

Kad vaše dijete učini taj poseban napor koji zaslužuje nagradu, svakako ga možete nagraditi onim čime mislite da zaslužuje, ali svi stručnjaci se slažu da to ne bi trebalo da bude novac. Djeca bi trebalo da budu samomtivisana, a ako kažete djetetu da ćete mu dati 10 maraka ako dobije peticu na kontrolnom, onda je razlog iz kog dijete uči novac, a ne pozitivan osjećaj uspjeha.

Dok davanje novca i nije najpametnija ideja, slavljenje dječijeg uspjeha, posvećenog rada i dostignuća se preporučuje. Izlazak na sladoled ili ručak nakon dobijanja knjižice, ili izvođenja školske predstave je dobar način da se proslavi djetetovog trud i rad.

Nagrađivanje ima važnu ulogu u izgradnji samopouzdanja, ali postoje neke stvari koje bi trebalo da znate prije nego počnete da aplaudirate svome djetetu.

Budite jasni. Umjesto da kažete djetetu da je dobar košarkaš, recite mu da je lijepo bacio loptu i odlično odigrao odbranu. Jasnoća pomaže djeci da se poistovijete sa svojim posebnim vještinama.

Budite iskreni. Pohvala bi trebalo uvijek da bude iskrena. Djeca mogu da prepoznaju kad je pohvala neiskrena, a kada to uvide vi gubite kredibilitet. Osim toga, tada postaju nesigurni, jer više ne vjeruju u vaše pozitivne riječi i biva im teško da prepoznaju kad ste stvarno mislili ono što ste rekli, a kad ne.

Ohrabrite nove aktivnosti. Nagradite djecu što probaju nove stvari, uče da voze bicikl ili da vezuju pertle i zato što se ne plaše da će pogriješiti.

Ne nagrađujte očigledno. Potrudite se da ne pretjerate u nagrađivanju: vaše dijete je pametno, lijepo, nadareno, talentovano… Roditelji mogu često da budu zaneseni, ali ako dijete konstantno sluša hvale, one počinju da zvuče prazno i postaju beznačajne.

Pohvalite dijete kad zaista to i mislite. Recite djetetu da vidite koliko naporno uči, jer mu to pomaže da uvidi da vi kao roditelj prepoznajete njegov trud. Takođe, to mu daje do znanja da vidite razliku između toga kada se trudi, a kada ne.

Skoncentrišite se na proces. Nagradite dijete za trud i naporan rad, a ne za nasljeđene talente. Neće sva djeca biti sjajni sportisti ili brilijantni učenici, ali djeca koja naporno i predano rade imaju poseban talenat, koji će im omogućiti da postignu mnogo toga u životu.