Često čujemo kako nam poznanici govore da je došao post i da planiraju postiti sve vrijeme navodeći vam pri tome najsramnije razloge zbog kojih poste. Jedan od njih je svakako i post kao dijeta. Vi se u čudu zapitate da li takve osobe zaista poste ispravno? Ukoliko postite iz takvog motiva trebate znati da to ne samo da ne koristi vašem tijelu, nego vam dodatno slabi tijelo i nanosi neizbrisivu štetu u duhovnom smislu. Post nije dijeta ili sagorijevanje suvišnih kalorija. Post je sagorijevanje : gordosti, samoljublja i drugih grijehova.

Mir u duši je mjera svih dobara i pretpostavka svake radosti, u tome nam najviše post pomaže. Post je uzdržanje, dobrovoljno samoograničavanje u hrani, razonodi, opštenju sa svijetom, izraz je zahvalnosti Bogu za veliku iskupiteljsku žrtvu na Krstu, koju je podnio za nas sam Sin Božiji, Gospod naš Isus Hristos.

Mnogima smeta duševno stanje nakon obilnog obroka, sjetite se te silne ljenosti i raslabljenosti kada se u duši začinju životinjski instinkti i malo je vjerovatno da će nam na um pasti misli o Bogu. Prezasićeno tijelo  postaje potpuni gospodar čovjeka i ostavlja otvorena vrata mnogobrojnim strastima. Post zajedno sa molitvom predstavlja krila koja uznose hrišćansku dušu na nebo. Ako se odričete samo jela radi dijete, a psujete, gledate televiziju po cijele dane, provodite dane čitajući štetnu literaturu, svađate se, ne obuzdavate duševne strasti vaš post gubi svrhu. Gubite vrijeme koje više nikada nećete moći vratiti. Zato se zapitajte na koji način postite i koji su vaši osnovni ciljevi i skrivene pobude? Šta očekujete od posta? Da izgubite kilograme ili zadobijete duševni mir?

Isus liječi one slomljenog srca i previja duševne rane, i post nam šalje radi očišćenja unutrašnjeg, a ne spoljašnjeg. Nije post ustanovljen da bi nam tijela bila vitka i zategnuta nego da bismo dobili priliku da se bar malo očistimo od svakodnevnih grijehova kojih svi imamo na pretek i da se bar na nekoliko dana zamislimo nad svojim životom i djelima. Post nam služi da unese mir i radost i podari nam snagu da se izborimo protiv svih ovozemaljskih nepravdi, a ne da otkloni salo i nekoliko kilograma viška koji znaju biti frustrirajući. Kada bismo posvetili  duši onoliko vremena koliko tijelu ispred ogledala-svijet bi bio mnogo bolje mjesto.

Čovjek koji se strogo pridržava crkvenog posta stiče ogromnu korist duši. Treba se hraniti tako da duh gospodari nad tijelom, a ne tijelo nad duhom. Sveti Oci govore da je tijelo magare na kome treba stići do Nebeskog grada Jerusalima: ako ga ne nahraniš dovoljno, pašće od iscrpljenosti, a ako ga preopteretiš hranom, raspomamiće se. Zato se uvijek valja držati zlatne sredine, ići carskim putem: ako počnemo da postimo, a nemamo smirenja i molitve, naudićemo sebi.  Đavo će nam govoriti: ,,Posti još više, posti još više…’’ I toliko  se ispostimo da više ne možemo ni da se molimo ni da radimo, postajemo razdražljivi  i uvredljivi i govorimo: ,, Nema mi ravnog- postim kao niko koga znam, postao sam svet’’. Drugi, naprotiv počinju prekomjerno da jedu, po nagovoru demona koji im došaptava: ,, Previše radiš, slabog si zdravlja, moraš više da jedeš, uzmi meso i kobasicu, potkrijepi se’’. Ovaj mučenik počinje tako da se prejeda da mu organizam postane pun toksina i masnoća: pritisak raste, noge otiču, počinje teško da diše i otežano hoda.

Prepodobni Simeon Novi Bogoslov objašnjava da je post  načelo i osnova svakog duhovnog djelovanja. Kakvu god vrlinu da nadograđujemo na osnovu posta, sve će biti nepokolebljive i odolijevaće potresima kao zdanje na tvrdom kamenu. A kada izmaknemo osnovu odnosno post i na njegovo mjesto stavimo zasićenje stomaka i druge neumjesne želje, tada će sve vrline biti potresene i raznijete  od strane loših pomisli i potoka strasti, kao što vjetar raznosi pijesak- svo zdanje vrline se ruši.