Žena koja malo priča, ali puno radi…

Novi Zeland od prije desetak dana nije više isti.

Zemlja koja broji oko pet miliona stanovnika, zavijena je u crno nakon što je Brenton Tarant iz Australije iz vatrenog oružja usmrtio 50 ljudi i isto toliko ranio.

I dok je svijet saosjećao, ali ipak pažljivo birao termin kojim će nazvati ubistvo nedužnih civila, premijerka Novog Zelanda, Džasinda Ardern, istog trenutka ga je nazvala terorističkim činom.

U znak duboke žalosti, na glavu je stavila maramu i obišla porodice nastradalih, tješila ih i iskreno ponudila svu potrebnu pomoć u teškim trenucima.

I ne samo to – odmah nakon napada počela je da radi na tome da se omogući sigurno okruženje za muslimane u novozelandskim džamijama.

S mnogo tuge u glasu je priznala da je najtužnija, jer su ljudi ubijeni na mjestu na kojem su tražili mir za svoju dušu i samo se molili.

Ko je ova žena?

Džasinda Ardern ima 38 godina i najmlađa je premijerka u istoriji, ne samo svoje zemlje već i svijeta. Njena snaga je prašina u oči mnogim muškim liderima.

“Ona je žena, ali donosi odluke kao nijedan muškarac do sada“, samo su neki od komentara koji se mogu pročitati ovih dana na društvenim mrežama i u medijima.

Džasinda Kejt Lorel Ardern rođena je 26. jula 1980. godine u Hamiltonu. Završila je Univerzitet u Morinsvilu, a potom i Univerzitet Vaikato, gdje je diplomirala komunikologiju i odnose s javnošću. U politiku ju je uvela tetka Meri Ardern, dugogodišnja članica Laburističke stranke, koja je regrutovala Džasindu, tada tinejdžerku, da joj pomogne tokom kampanje na izborima 1999. godine.

Ardern je ostala povezana sa strankom, i nakon što je završila fakultet, radila je kod istaknutih figura u stranci kao istraživač. Nakon što je neko vrijeme volontirala u narodnoj kuhinji u Njujorku, preselila se u London kako bi radila kao viši savjetnik za politiku u policijskoj jedinici od 80 osoba tadašnjeg britanskog premijera, Tonija Blera.

Zanimljivo je da Blera nikada nije upoznala u Londonu, ali ga je ispitivala o invaziji na Irak na jednom od događaja na Novom Zelandu 2011. godine.

Početkom 2008. godine, Ardern je izabrana za predsjednicu Međunarodne unije socijalističke omladine, koja ju je odvela na misije u Jordan, Izrael, Alžir i Kinu. Sva ova iskustva bila su dragocjena kada se kasnije ozbiljnije uključila u rad Laburističke stranke u svojoj zemlji.

“Bila je čvrsta, pozitivna i odlučna, i moram još jednom da ponovim ono što često za nju govorim, ona u sebi nema nijednu slabu ćeliju, ali ona nije lagan protivnik. To je neobična kombinacija“, opisao ju je Kolin Džejms, politički analitičar s Novog Zelanda.

Zanimljivo je da je Ardern premijersku poziciju dobila u vrijeme kada to i nije željela. Sa svojim izabranikom Klarkom Gejfordom, voditeljem popularne televizijske emisije o ribolovu, planirala je potomstvo. Čak su se spremili i da potraže medicinsku pomoć kako bi Ardern mogla da zatrudni, jer su im mahom govorili da će morati da liječe neplodnost. Međutim, liječenje nije bilo potrebno – Džasinda je zatrudnila prirodnim putem, usred predizborne kampanje.

Doktor joj je 13. oktobra 2017. godine rekao da će postati majka, da bi tri nedjelje kasnije bilo potvrđeno da će postati premijerka.

“Klark i ja smo se samo nasmijali zbog toga, jer mi se doslovno nije ništa dogodilo što bi ovu godinu moglo učiniti većom”, rekla je jednom prilikom za Vog.

Vijest o prinovi Džasinda je objavila putem Tvitera duhovitom fotografijom koja prikazuje dvije velike i jednu malu udicu, najavivši tada da će zemlju voditi dok joj stomak ne bude do zuba, a da će nakon porođaja uzeti samo šest nedjelja porodiljskog odsustva.

I dok je Džejms Šo, predsjednik novozelandske Stranke zelenih hvalio činjenicu kako je Novi Zeland moderna i progresivna zemlja, s jednakim pravima za sve, čim omogućava da žena može da bude premijerka i postane roditelj dok je na toj dužnosti, Džasindu su, poznatu i kao beskompromisnog borca za ravnopravnost polova, na jednoj konferenciji za medije pitali da li može da sastavi vladu dok se bori s jutarnjim mučninama.

U svom stilu je odgovorila: To je ono što gospođe rade.

Premijerski posao je obavljala kao da nije u drugom stanju i nikada nije dozvolila da iko vidi kako se prva tri mjeseca borila s teškim jutarnjim mučninama. Obećanje da vlada neće morati puno da se prilagođava njenom majčinstvu je ispunila, traživši jedino da se u službena vozila stavi dječje sjedište.

“Radujem se što ću postati majka, ali podjednako sam fokusirana na svoj premijerski posao i odgovornosti. To što sam trudna ne znači da sam onesposobljena. Sigurna sam da će nam cio Novi Zeland pomoći u podizanju prvog djeteta”, rekla je tada Ardern.