Antibiotici su, uz vakcinaciju, nesumnjivo jedno od najvećih otkrića moderne medicine i farmakologije. Selektivno uništavaju mikroorganizme u tijelu čoveka koji su izazvali infekciju i zdravstvene probleme. Njihova upotreba je najčešća  ju vidu kapsula, tableta, sirupa, masti, kapi, injekcija.

Ljudi su često u nedoumici po pitanju konzumiranja alkoholnih pića za vrijeme terapije antibioticima i o tome kakve bi posljedice ta kombinacija imala po zdravlje.  Mnogi smatraju kako se uz uzimanje antibiotika nikako ne smije konzumirati i alkohol. Odgovor je negdje između i nije univerzalan.

Prvi antibiotik upotrebljavao se još u staroj Kini prije više od 2 500 godina. Kinezi su plijesan koja se hvatala po sojinom siru koristili za liječenje čireva. Riječ je o plijesni koja luči streptomicin, a on je dobro poznat kao antibiotik koji se još koristi protiv kuge, čiji je uzazivač bakterija Yersinia pestis.

Antibiotik širokog spektra dejstva – svima dobro poznat penicilin, otkrio je Aleksandar Fleming i za to dobio Nobelovu nagradu. Postao je komercijalno dostupan za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Priča o penicilinu i alkoholu

Penicilin djeluje brzo i liječi upalu pluća, meningitis, polno prenosive bolesti… U decenijama kada je penicillin počeo šire da se pimjenjuje, pacijentima je bilo savjetovano da izbjegavaju miješanje  penicilina s alkoholom. Iza ove priče stoji i neka vrsta moralnog načela. Naime, doktori su bili zabrinuti da bi pod uticajem alkohola pacijenti mogli lako da prenesu infekciju na drugu osobu.

Šta danas znamo?

Danas je opšte poznato da interakcija alkohola sa antibioticima kao što su tinidazol (Fasigyn) i metronidazol (Flagyl) može da  kod pacijenta izazove sljedeće nuspojave: mučninu, povraćanje, grčeve u stomaku, osip, crvenilo, glavobolju ili aritmiju srca. Takođe, usljed procesa inhibicije enzimskog sistema jetre, apsorpcija nekih antibiotika (doksiciklina i tetraciklina) se smanjuje ili je pak njihov metabolizam ubrzan, pa je tako i njihova efikasnost manja.

Međutum, alkohol generalno slabi imuni sistem, pa se zato terapija nekada mora produžiti, posebno kod starijih pacijenata. Takođe, zbog dejstva alkohola možemo zaboraviti da uzmemo lijek na vrijeme,  što dovodi u pitanje pojavu rezistencije bakterija na antibiotik.

Najbitnija interakcija antibiotika sa alkoholom je disulfiramska reakcija koja izaziva pomenute tegobe kod pacijenata pa je zato i iskorišćena u liječenju hroničnih alkoholičara. Simptomi koji se javljaju za vrijeme konzumiranja alkohola tokom terapije antibiotikom mogu biti blagi (ketokonazol), umjereni (cefalosporini, metronidazol) ali i izuzetno opasni (grizeofulvin).

Međutim, cefalosporini prve, druge i četvrte generacije kao što su cefaleksin ili cefpirom ne stupaju ni u kakvu u reakciju sa alkoholom. Ipak, u svakom slučaju, pacijentima treba savjetovati da  tokom antibiotske terapije ne konzumiraju alkoholna pića, čak ni male količine, mišljenje je nekih ljekara.

Lijekovi kao što su oni koji sadrže metronidazol, tinidazol i sulfametoksazol/trimetroprim imaju reakciju sa alkoholom koja je loša po pacijenta – ti  lijekovi zapravo stopiraju dijo procesa prerade alkohola u organizmu i dolazi do ubrzanog stvaranja acetaldehida koji su odgovorni za direktne neprijatne fizičke posledice – mamurluk, vrtoglavicu, crvenilo u licu…

Dobro je to da navedeni antibiotici imaju usku namjenu u liječenju infekcija poput đardije – infekcija zbog zagađene pijaće vode ili od crevne gliste, pa je njihovo propisivanje i davanje obično u bolničkim uslovima.

Iako za skoro sve druge tipove antibiotika nema jasnog dokaza da im može naškoditi manji unos alkohola, to svakako ne znači da je preporuka da pijete više ako ste zahvaćeni infekcijom i upalom.