Vakcinacija protiv malih boginja, zauški i rubeole (MMR vakcina) NE povećava rizik za autizam, niti izaziva autizam kod osjetljive djece, potvrdila je nova kohortna studija objavljena u izdanju Annals of Internal Medicine 5.3.2019.godine.

To je do sada najveća pojedinačna studija koja značajno doprinosi saznanjima o  MMR vakcini i iz nje se može zaključiti  da i minimalno povećanje rizika od autizma nakon vakcinacije MMR-om nije vjerovatno.

Ovo veliko istaraživanje je sprovedeno zbog čestog povezivanja pojave autizma i vakcine MMR, zbog čega davanje ove vakcine i dalje izaziva zabrinutost roditelja i dovodi u pitanje vakcinaciju djece.

Pretpostavljena veza izmedju MMR vakcine i autizma i dalje izaziva zabrinutost i dovodi u pitanje vakcinaciju gotovo dvadeset godina poslije kontraverzne i kasnije povučene studije objavljene u Lancetu 1998. godine. Prije ove kohortne studije, u Danskoj je sprovedena jedna takođe velika studija koja je obuhvatila 537 303 djece, od kojih je njih 738 imalo poremećaj iz autističnog spektra koji nisu bili povezani sa MMR vakcinom (92% [95% CI, 0,68 do 1,24]).

Prethodna sprovedena studija ima manji značaj od posljednje sprovedene zbog manje podjele djece u kritične grupe koje imaju veću sklonost ka autizmu, ali je takođe pokazala da NE postoji povećan rizik za vakcinaciju MMR vakcinom i pojavu autizma.

Cilj najnovije kohortne studije sprovedene u Danskoj je procjena da li MMR vakcina povećava rizik za pojavu autizma kod sve vakcinisane djece, da li povećava mogućnost za autizam kod djece određenih kategorija kao i posmatranje pojave autizma u različitim vremenskim periodima poslije vakcinacije.

Naučnici sa Instituta u Danskoj pregledali su medicinsku dokumentaciju od ukupno 657.461 djece rođene između 1. januara 1999. i 31. decembra 2010. Sva obuhvaćena djeca primila su dvije doze MMR vakcine. Sva djeca su praćena od 1. januara 2000. do 31. avgusta 2013, što predstavlja 5.025.754 djece/god. praćenja.

Danski registri stanovništva korišćeni su za povezivanje informacija o vakcinaciji MMR vakcinom, postavljenom dijagnozom autizma, drugim vakcinama u djetinjstvu, istoriji autizma i faktorima rizika za pojavu autizma.  Analiza vremena koje prođe do postavljanje dijagnoze autizma je korišćena za procjenu pojave autizma kod djece vakcinisane MMR vakcinom u odnosu na uzrast, godinu rođenja, pol, vakcinaciju drugim vakcinama, pojavu autizma kod braće i sestara kao i drugih činilaca za razvoj autizma. Za svako dijete, rezultat  je izražen u obliku procenta rizika u odnosu na dijete iz kontrolne grupe sa referentnim vrijednostima za sve varijable i izračunat je kao eksponencijalni odnos broja procijenjenih regresijskih koeficijenata koji odgovaraju karakteristikama djeteta.

Informacije o dijagnozi poremećaja iz autističnog spektra (ASD) uključivale su autistične poremećaje, Aspergerov sindrom, atipični autizam i druge nespecifične pervazivne razvojne poremećaje.

Prosječan uzrast ispitivane djece u studiji je bio 8,64 godine (SD3,48). Naučnici su ustanovili da je od ukupnog broja djece obuhvaćene studijom kod 6517 djece dijagnostikovan autizam ili neki iz poremećaja autističnog spektra tokom ispitivanja, što je stopa incidence od 129,7 na 100 000 osoba/god. Nije bilo značajnih razlika kod vakcinisanih i nevakcinisanih prema polu, težini porođaja, proceni rizika od autizma ili istoriji autizma kod braće i sestara. Ukupan procenat prve doze MMR vakcine je 95,19%, a srednji uzrast kada je vršena vakcinacija je bio 1,34 godine.

Kao dio analize, autori rada su odredili rizik za autizam kod pacijenata, uključujući stanja kao što su sindrom fragilnog X, tubularna skleroza, Angelmanov sindrom, Downov sindrom, DiGeorgeov sindrom, neurofibromatoza, Präder-Willijev sindrom i sindrom kongenitalne rubeole. U procjeni faktora rizika uzet je u obzir uzrast majke i oca, pušenje tokom trudnoće, način porođaja, porođaj prije termina, APGAR skor u petom minutu, novorodjenčad male tjelesne mase.  Ove grupe su posmatrane kao rizik za pojavu autizma u kontrolnoj grupi koja nije primila MMR vakcinu i kod djece koja su vakcinu primila.

Upoređivanjem djece vakcinisane MMR vakcinom i nevakcinisane djece dobijen je potpuno sličan odnos rizika od autizma od 0,93 (interval pouzdanosti od 95% [CI], 0,85-1,02) u dvije grupe ispitanika- kod vakcinisane i nevakcinisane djece MMR vakcinom. Slično tome, nije bilo povećanog rizika za autizam kada su ispitivana djeca podijeljena u grupe prema polu, porođajnoj istoriji, drugim primljenim vakcinama, rizikom za pojavu autizma, pojavom autizma kod braće i sestara. Autori studije su procijenili učestalost pojave autizma u predviđenim vremenskim intervalima poslije vakcinacije MMR-om i nisu zabilježili povećanje rizika za pojavu autizma tokom bilo kojeg perioda posmatranja (1,3, 5, 7, ili 10 godina).

Ova studija daje snažne dokaze da MMR vakcina NE povećava rizik od autizma, NE izaziva autizam kod osjetljive djece i NIJE uočena povezanost sa pojavom autizma nakon vakcinacije MMR vakcinom kod svih kategorija ispitivane djece u praćenim vremenskim intervalima. Ova studija koja je obuhvatila do sada najveći broj djece sa dijagnozom autizma daje prethodno sprovedenim studijama dodatnu statističku moć, a ljekarima sigurnost kada je u pitanju MMR vakcina.