Mame su nam uvijek najveća podrška, bez obzira koliko godina imamo. One su nam potrebne i kada postanemo roditelji. Mama Tara je podijelila svoju priču o tome kako je biti mama bez mame…

Prošlog ljeta dojila sam svoju ćerku u parku. Bio je sasvim običan dan, sve dok nisam počela da razgledam oko sebe. Pogled mi je privukao isto tako sasvim uobičajen prizor – mlada mama sjedila je pored mene i hranila bebu, ali pored nje bila je još jedna žena – njena majka, koja joj je pomagala i brinula o svojim unučićima.

Kada je njena beba počela da se meškolji, mlada žena je upitala nervozno: “Šta da radim?” Njena majka je odmah reagovala, uzela bebu i rekla svojoj ćerki:“Idi sa Džejkom na igralište”. Umorno lice mlade žene je sinulo:“Da li si sigurna?”

“Naravno”,odgovorila je starija žena dok je umirivala bebu. “Mogu ja ovo”.Mlada žena i njen sin su se nasmiješili jedno drugom i otrčali na igralište.

Osjetila sam zavist dok sam gledala svoju malu djevojčicu. Ja nemam nikoga ko bi učinio tako nešto za mene. Moja majka je umrla prije nekoliko godina. Ne zavidim ovoj ženi zbog toga što ima svoju majku, ali… Često razmišljam o tome i voljela bih da je moja mama tu iz mnogo razloga.

Željela bih da je moja majka znala da ima unuka. Nakon godinu dana bolničke njege, ona je umrla kada je moj sin bio star samo šest nedjelja. Iako sam joj dovela svog sina jednom, pred kraj njene bolesti, ne znam da li je zapamtila tu posjetu.

Željela bih da moja majka zna da ima unuku. Moja mala djevojčica se već ponaša kao prava dama i u tome veoma liči na svoju baku – obje su prelijepe i borbene. Svaki njen osmijeh je sladak, a svaki gest graciozan. Mama mi je jednom priznala da je umjela osmijehom da naredi ljudima, tako da znam da bi obožavala svoju malu dvojnicu.

Željela bih da mi je moja majka donijela hranu kada sam se prvi put porodila. Ona je najbolji kuvar na svijetu. Moja majka je umjela da na osnovu ukusa otkrije recept nečega. Znam da bi joj mnogo radosti pričinilo da je mogla donijeti nešto iz svoje kuhinje prilikom posjete prvom unučetu.

Željela bih da sam mogla da pozovem svoju mamu kad god bi me roditeljstvo izludjelo. Ona bi tačno znala kako da me umiri, otkloni moje strahove i uvjeri me da će sve biti u redu. Umjesto toga, ja sam morala da se oslonim na internet, prijatelje i svaku knjigu o roditeljstvu koje sam mogla da se dočepam.

Željela bih da sam mogla da se isplačem na ramenu moje majke kad god bih se osjetila da nisam dobar roditelj ili onih dana kad bih se osjetila izgubljenom i usamljenom. Ona bi me saslušala, i više od toga, ona bi me zaista razumjela. Niko vas ne može razumjeti kao majka.

Željela bih da moja djeca imaju još jednu osobu u svom životu koja misli da su savršeni. Neko ko bi njihovu ljutnju smatrao slatkom i ko bi mogao da ponavlja iste stvari sa njima, a da mu ne postane dosadno. Moja majka je umjetnik koji me je naučio kako da crtam cvjetove. Znam da bi bila ponosna na umjetničke sposobnosti svog unuka. Ponekad u snu, ja ih vidim pogrbljene preko stola i moju majku koja pažljivo vodi ruku mog sina.

Ali, iznad svega – željela bih da mogu da kažem svojoj majci koliko joj se divim i koliko je poštujem. Nisam shvatila koliko je ta žena nevjerovatna, sve dok nisam dobila svoju djecu. Moja majka je uspjela da odgaja svoju djecu, održava domaćinstvo i školuje se tako da diplomira na kliničkoj psihologiji. Ona je posvetila svoj život plemenitom cilju kako bi uspjela da pomogne zapostavljenim društvenim klasama: zatvorenicima i mentalno oboljelima.

Ukoliko ste i vi majka bez majke, razumjećete ovu listu želja. Ona ostavlja jednu prazninu u srcu koja nikada neće biti ispunjena. Ipak, svakog dana, kad pogledam u lica svoje djece, osjetim prisustvo svoje majke i to me utješi. Vidim njenu ljupkost u pogledu moje ćerke i njenu vatru u očima mog sina. Nadam se da gde god da se nalazi, zna koliko sam ponosna što sam njena ćerka.