Nakon obespravljenih radnika u trgovinama, koji se jadaju da rade i više od osam sati, svoja negativna iskustva sa poslodavcima ispričale su i brojne majke koje su bez posla ostale u trudnoći ili odmah po povratku sa porodiljskog.

I ove žene svjedoče da je, pored toga što su izgubile redovna primanja dok su bile u blagoslovenom stanju, najgore to što je sve urađeno po zakonu i svoja prava ne mogu, kažu, nikako dokazati, ni ostvariti.

– Dobila sam otkaz u trudnoći, u stvari, jednostavno mi nije produžen ugovor, jer sam radila na određeno. Obratila sam se svim institucijama i svi su mi rekli da je poslodavac u pravu – potresna su svjedočenja naših mladih majki, koje su pored brige o bebi istovremeno morale brinuti i o finansijama.

– Godinama sam radila u jednoj firmi i kada sam se vratila sa porodiljskog, dočekao me otkaz – tvrdi majka, čiji slučaj nije usamljen.

Čak i kada znaju da je zakon na njihovoj strani, žene priznaju da se ne usuđuju tužiti poslodavca, jer nemaju, kažu povjerenja u ovakav sistem vrednovanja.

U banjalučkom Udruženju DRIP koje se zalaže za prava trudnica i porodilja, takođe, naglašavaju da je najveći problem naših radnika, a time i žena što su mahom primljeni na određeno vrijeme. Poslodavac kada primijeti da je žena u drugom stanju, ne produžava joj više ugovor, zbog čega buduće majke, nažalost, kriju trudnoću koliko god to mogu.

Ne možete vi tek tako dati otkaz ženi, jer je ostala trudna, ne dešava se to, već da je radnica primljena na određeno vrijeme i kada poslodavac uoči da je žena trudna četvrti, peti mjesec, najčešće joj ne produži ugovor. To je apsolutni problem u našem sistemu, malo se situacija smirila, jer se nezaposlenim trudnicama odnedavno isplaćuje 405 maraka naknade, dok dijete ne napuni godinu dana – precizira pravni konsultant u DRIP-u, Jelena Pušac Broćilović.

Paradoks je, ipak, što one žene koje po zakonu ostanu bez posla, isto tako po zakonu ne mogu primati ovu naknadu, jer je za materinski dodatak ključno da žena nema primanja prethodnih šest mjeseci.

– Imala sam primjer gospođe koja je otpuštena pet mjeseci i 20 dana prije poroda i zbog tih nekoliko dana u Centru za socijalni rad su joj odbili pravo na 405 maraka. Pisali smo prigovor, odgovor još nije dobila, ali i iskustvo nam pokazuje da se na odgovor zna čekati po pola godine, godinu i onda će reći nemate osnova za naknadu, jer je dijete veliko – pojašnjava Pušac-Broćilović.

Nekoliko slučajeva kršenja prava trudnica registrovali su i u instituciji Ombudsmana BiH, mada to, kažu, nije stvarna slika stanja u društvu, jer se ipak jako mali broj žena odlučuje da prijavi ovakve vrste povreda.

– U vremenu kada su nam puna usta priče o natalitetu, mi i dalje imamo ovakve slučajeve, zaista je to sve degutananto. Nažalost, nije veliki broj prijava ni nama, ni drugima koji se bave ovom oblašću, prije svega inspekciji rada i sudovima. Mali broj predmeta po ovom pitanju se nalazi na sudovima, mada u svim slučajevima koje smo mi pratili, presude se donose u korist žena koje su na ovaj način izgubile pravo – kaže ombudsman Ljubinko Mitrović i poziva žene da prijave svoj slučaj ako smatraju da su oštećene.

Poboljšanju odnosa između poslodavaca i trudnica trebalo bi, kako se svi nadaju, da doprinese program ekonomskih reformi za period od 2018. do 2020. godine i Memorandum zaključen između Unije udruženja poslodavaca i Vlade. Predviđeno je da u trogodišnjem periodu Vlada u cjelosti preuzme trošak naknada za vrijeme porodiljskog bolovanja zaposlenih, što bi trebalo da rastereti poslodavce, ali i majke.

Čuće komšiluk

Žene inače ne prijavljuju slučajeve diskriminacije iz straha da ne izgube posao ili da neće u budućnosti moći dobiti posao.

– Mi živimo na Balkanu, i žene imaju strah da će neko čuti kako je ona već “imala problema” sa prethodnim poslodavcem, a pojavljuje se tu i nepovjerenje prema vlasti – ističe ombudsman Ljubinko Mitrović.

Izvor: srpskainfo