Veliku subotu, drugi dan hrišćanske žalosti, danas obilježavaju pravoslavna crkva i vjernici. Taj dan Hristos je proveo u Hadu, pa se obilježava u molitvi i tišini. Po završenoj liturgiji jede se hljeb i voda.

Na taj posljednji dan Nedjelje stradanja i smrti, vjernici cjelivaju plaštanicu na Hristovom grobu koja se na Veliki petak svečano iznosi pred pravoslavne oltare i krajem dana u subotu, pred slavlje Vaskrsenja, uz poseban ritual ophoda oko crkve unosi u oltar.

Najrašireniji naziv za dan uoči Vaskrsa je Velika subota, strašna subota, zavalita subota ili dugačka subota. Svi ovi nazivi opominju na duge Hristove muka na raspeću i upućuju ljude da treba da učine kakvo dobro ili milosrdno djelo. U Bosanskoj krajini i Hercegovini najčešći je naziv crvena subota zato što se tada maste ili šaraju vaskršnja jaja, najčešće u crveno. Pripovijeda se da su sva jaja pocrvenjela u trenutku kada je Isus vaskrsnuo iz groba i zato ih valja bojiti u crveno.

Velika subota je dan uoči Vaskrsa u kome se završavaju poslovi neophodni za doček velikog praznika. Sprema se i čisti kuća, pripravlja ruho, boje jaja, po pravilu izjutra prije izlaska sunca. U Homolju mijese kolač – vaskršnjak – okićen bosiljkom, kao i manji kolačići. U jugoistočnom Banatu mijese kolačiće koji se poslije bdijenja nose na groblje. Grob se preliva vinom i okadi. Na Veliku subotu se ne radi u polju i žene ne rade ručne radove.

U Republici Srpskoj, Popovom polju, Veliku subotu zovu i Crvena subota i tada “maste”, odnosno boje jaja u crveno. Farbaju ih tako što uliju vodu u lonac i u nju sipaju crvenu boju ili vrazilo. Zatim se zapali provlak voštanice pa se njom prave šare po jajima. Obično su to biljni motivi, sa predstavama sunca, mjeseca i krstića. Kad voda provri, stavljaju jaja i kuvaju sve dok tri puta ne očitaju “Oče naš…” ili jednom “Vjerujem…“. Iskustvo je pokazalo da je to vrijeme dovoljno da se jaja skuvaju. Kada se jaja ohlade, žene ih otiru krpom jedno po jedno pri čemu se pokazuju šare.

U kućama koje su imale smrtni slučaj, jaja se farbaju u tamno crveno, crno ili “maste” u čađi. Jaja isključivo boji ženska čeljad.

Ponoćnom Vaskršnjom liturgijom završavaju se dani žalosti i počinje praznik Vaskrsenja. Sveštenici u pravoslavnim hramovima se u znak vaskršnje radosti i pobjede nad smrću presvlače u svete odežde i u osvetljenoj crkvi čitaju Jevanđelje o radosnoj vijesti anđela.

Početak vaskršnjeg slavlja oglašava se zvonima na pravoslavnim hramovima koja prvi put zvone poslije dana žalosti kada se, umjesto liturgija, služe carski časovi, a bogosluženja najavljuju drvenim klepalima.

Narod u hramovima odgovara molitvom na horsko pojanje anđela i sa upaljenim voštanicama iščekuje Vaskrsenje, najradosniji praznik pobjede života nad smrću koji je osnova hrišćanske vjere. Ovaj obred se poštuje u svim pravoslavnim hramovima, a u Jerusalimu se sva događanja vezuju za crkvu Groba Hristovog, gdje vjernici svake godine na Veliku subotu prisustvuju čudotvornoj pojavi “blagodatnog ognja”.

U hramu Svetog Groba u Svetoj zemlji već vijekovima jerusalimski patrijarh uznosi ugašeno kandilo koje se samo pali i taj oganj prenosi na svijeće okupljenih vjernika, a oni dalje svojim bližnjima i u svoje hramove.