Ova slava je, poslije Božića, praznik sa najviše običaja!

Slava Svetog Georgija, jednog od devet velikomučenika i prvih stradalnika za hrišćansku vjeru, obilježava se 6. maja u svim hramovima Srpske pravoslavne crkve i jedna je od najčešćih srpskih slava.

Za ovaj praznik vezuje se veliki broj običaja koji se odnose na zdravlje ukućana, plodnost, mliječnost stoke, udaju, ženidbu…

Ranije su hajduci napuštali svoja skloništa u kojima su se skrivali tokom zime da bi odlazili u šumu na zakazano mjesto kako bi otpočeli hajdukovanje. Stoga, u narodu i postoji izreka “Đurđevdanak- hajdučki sastanak.”

Običaji nalažu da se kite kapije i ulazna vrata u domu vjenčićima napravljenim od đurđevskog cvijeća, đurđevka i mlječike. 

Kada se završi pletenje vijenaca, prema vjerovanju, ukućani treba da razviju kolo u tihoj večeri i po mjesečini.

Vijenci treba da stoje iznad vrata cijelu godinu do sljedećeg Đurđevdana.

Ponegdje važi običaj da narod odlazi u prirodu na zajednički đurđevdanski uranak. Veseli se često i do podne, a specijalno za ovu priliku se priprema hrana i piće.

Na đurđevdanskim urancima,mladi se opasuju vrbovim prućem kako bi bili napredni poput vrba, kite zdravcem da budu zdravi, koprivom, da njom opeku bolest i selenom da im duša miriše kao selen.

Vjerovalo se da kupanje i umivanje đurđevdanskom vodom garantuje zdravlje tokom čitave godine. Kupalo se na sam dan praznika, prije izlaska sunca.

Od Đurđevdana počinje i ljetnja sezona, te je odlična prilika da slobodne djevojke nađu partnera. I u tome je pomagala magija, kojom su se bavile djevojke pred udaju.

Riječ je o magijskom lovu na muškarce koji je zavisio od mjesta do mjesta. U okolini Visokog, djevojke su brale pomamnik, da bi se momci za njima jurili.

Osim toga, postoji i običaj da djevojka na Đurđevdan protrči kroz svinjac s namjerom da uplaši svinje. Vjerovalo se da će tada muškarci poput svinja trčati za njom.