Spasovdan je slava Banjaluke i vrijeme slavlja i simbol pobjede nad smrću…

Srpska pravoslavna crkva sutra obilježava praznik posvećen Vaznesenju Gospodnjem, u narodu poznat kao Spasovdan.

Spasovdanili “Dan spasa” je sjećanje na dan kada se Isus Hrist posljednji put javio svojim učenicima – dvanaestorici apostola i uznio (vaznio) na nebo.

Obilježava se 40 dana nakon Vaskrsa i uvijek pada u četvrtak. 

Prema narodnom vjerovanju, Spasovdan može da spasi kuću od nevolje, a djecu od bolesti. Stoga, ne radi se nikakav težak posao.

Po hrišćanskom narodnom vjerovanju, vaskresenjem, Gospod je pokazao kako je jači od smrti i nakon Vaskrsa je sa njima proveo 40 dana podučavajući ih kako da šire jeru i njegovo učenje.

Nakon toga, po predanju, popeo se na Maslinsku goru i uznio na nebo.

Prije toga, učenicima je rekao: “Idite po svemu sveti i propovijedajte Evanđelije svakom stvorenju. Ko povjeruje i krsti se, biće spasen, a ko ne povjeruje biće osuđen”. Tako su apostoli pronijeli vijest o Isusovom čudu u svijet i tako počeli da spasavaju čovječanstvo – odatle naziv Spasovdan.

Mnogi lijepi običaji se vezuju za Spasovdan, a sačuvani su još iz predhrišćanskih vremena.

Bio je praznik ratara i stočara. Prema vjerovanju, na ovaj dan, gromovnik Perun, tukao je gromovima i gradom usjeve, a božanstvo Spas je, uz pomoć žitnog klasa u ruci, spasavalo usjeve. Zato je ponegdje ostao običaj da se za Spasovdan obavezno kolje jagnje, kao žrtva svecu.

Krst je sastavni dio Spasovdanskog rituala. Narod u nekim krajevima još uvijek vjeruje da na Spasovdan svako obavezno treba da od ljeskovih grančica napravi krstić. On se onda stavlja na livade, njive ili na krovove kuća, svuda gdje je potrebna zaštita od demona i loših čini. Stari su vjerovali da će upravo ovi krstići da sačuvaju od zla preko cijele godine one koji su ih napravili.

Prije zore, na Spasovdan Krstonoše pohode zapise – osvještana stabla, najčešće hrastove ili neke voćke, mahom divlje kruške. Noseći barjake i krst, narod stiže pod stablo zapisa, kiteći ga vijencima cvijeća i darujući raznim đakonijama.

Zapisano je da je jednom domaćinu kraj Topole, koji je odsjekao zapis na svojoj njivi u namjeri da ga isiječe za kapiju, grom udario u dvorište gdje je ležao posječeni zapis, baš kada je ženio sina i rastjerao svatove.

Na Spasovdan se izjutra ne jede ništa dok se ne okuse jagode.

Ponegdje se čak i vjerovalo da ne valja okusiti novo voće ako su nekom djeca umirala, dok najprije nerazdijele sirotinji od tog novog voća za dušu svoje djece, jer će, u suprotnom, na onom svijetu djeca ostati bez tog obroka i grišće svoje prste umjesto obroka, govoreći da su im ga roditelji pojeli.

Za Spasovdan kao krsnu slavu klalo se jagnje i spremala se cicvara. Inače, naši stari nisu pili mlijeko od Nove godine do Spasovdana, a vjerovali su da na Spasovdan muškarci ne valja da se briju, žene da se umivaju, a djeca da se kupaju, pa to nisu tog dana ni činili.

Na Spasovdan nikako ne valja spavati preko dana da se ne bi dremalo čitave godine.

Na taj dan bogatiji su poslije odlaska u crkvu pozivali goste na ručak, a manje imućni su nastavljali druženje ispred crkve gdje se narod okupljao i veselio.

Bio je i običaj da se na Spasovdan, prije sunca, kupa u rijeci ili moru.

Na Spasovdan, vjerovalo se u Šumadiji, u zoru se mogu vidjeti vampiri.