Nije rijetkost da roditelji djece koja pretpre neko nasilje ne prepoznaju prve signale koje im šalju njihova djeca, dok djeca iz straha, stida ili zbog prijetnji nasilnika ćute, objašnjavaju stručnjaci za Srpskainfo.

Nakon određenog vremena djeca počinju da ispoljavaju promjene u emocionalnom stanju, raspoloženju i ponašanju, ali roditelji i bliske osobe te promjene nekada u prvi mah povezuju sa drugim životnim događajima, kao što su, recimo, loše ocjene u školi koje dijete ranije nije olako dobijalo.

– A zapravo se radi o opštem padu koncentracije i djetetovoj nemogućnosti da se usmjeri na školske obaveze, usljed strepnje i straha od nasilnika ili povlačenju u sebe djeteta koje je prethodno bilo vrlo otvoreno prema roditeljima. U početku bliske osobe to mogu protumačiti i kao ulazak u doba puberteta. Brojna je simptomatologija djece žrtava nasilja, ali zajedničko je to da ti pokazatelji postoje, da sa trpljenjem nasilja dolaze i mnogi drugi problemi, da se svako zlostavljano dijete bori na sebi svojstven način i da nikada ne mogu izbrisati doživljenu traumu iz memorije – objašnjavaju u Društvu psihologa RS.

Zbog toga se, ističu, treba zalagati i da kazne za ovakva krivična djela budu vrlo stroge, a njihovo izricanje sigurno, brzo i izvjesno.

Važno je, dodaju, i da sve promjene stanja i ponašanja koja su manifestna u djetetovom ponašanju uočimo na vrijeme, bilo da se radi o roditeljima, bliskim srodnicima ili nastavnicima, te da se djetetu otvorimo kao odrasli, kako bi i ono otvorilo nama vrata svog unutrašnjeg svijeta.

Izvor: srpskainfo