Najčešći uzročnici ljetnjih proliva se u organizam unose spolja – prljavim rukama, neadekvatnom hranom, ili u kontaktu sa već bolesnim djetetom.

  • Prvu grupu čine mikroorganizmi: bakterije, virusi, rjeđe crijevni paraziti i gljivice. Oni uzrokuju crijevne infekcije, koje su praćene pojavom proliva.
  • Druga grupa uzročnika su nepoželjne materije (toksini), koji u kontaktu sa j želucem i crijevima dovode do proliva (a često i mučnine i povraćanja – trovanja).

 * Crijevne bakterije 

Od mikroorganizama, ljeti ima mnogo crijevnih bakterija (enterobakterije). One se, nažalost, mogu naći u svim vrstama hrane – mesu i mesnim prerađevinama, mlijeku i mliječnim proizvodima, ali se često nalaze i na neopranom voću i povrću. Dijete može da se zarazi crijevnim bakterijama – prljavim rukama, ali i direktno, od drugog bolesnog djeteta.

* Crijevni virusi 

Za bakterijama ne zaostaju ni ljetnji crijevni virusi (enterovirusi), kojih ima više vrsta. Oni lako dospijevaju u sluzokožu crijeva, jse veoma brzo razmnožavaju, ometajući normalno varenje hrane.

Kako roditelji mogu da pomognu djetetu kada ima proliv?

– Nadoknada tečnosti (rehidracija)

To je najvažniji aspekt borbe protiv proliva. Gubitak tjelesne tečnosti i sastojaka koji se u njoj nalaze može značajno da ugrozi zdravlje djeteta, a nagli gubitak velike količine tjelesne vode može čak da ugrozi i život. To se, srećom, veoma rijetko dešava, a ako se na vrijeme počne adekvatna nadoknada tečnosti, opasnosti nema.

Najprirodniji način nadoknade izgubljene vode je na usta (koji se stručno zove oralna rehidracija), a prvo pitanje je šta dati djetetu da pije. Za takve situacije postoje adekvatni preparati (Humana Elektroli, Orosal, Nelit i slični) – koji imaju optimalan odnos šećera i minerala za oralnu rehidraciju, a rastvaraju se u vodi. Naravno, ohlađen biljni čaj (od nane, na primjer) sa malo šećera, ili negazirana mineralna voda – predstavljaju odlične alternative.

Glavni princip oralne rehidracije je «često po malo». To znači da se manjem djetetu daje jedna do dvije kašičice tečnosti na pet do deset minuta. Veće dijete može da popije par gutljaja (ne više od 20-30 mililitara) tečnosti, ali takođe sa pauzama od desetak minuta. Ne treba izlaziti u susret djeci koja traže voćne sokove ili gazirane napitke.

Oralna rehidracija djeteta traži veliko strpljenje, upornost i preciznost, naročito kada je dijete malo. Ipak, treba znati da je jedina preostala mogućnost davanje tečnosti kroz venu – intravenska rehidracija, koja se sprovodi u zdravstvenim ustanovama.

– Dijetalna ishrana 

Drugi stub borbe protiv crijevnih infekcija je adekvatna dijetalna ishrana, koja se stručno zove antidijaroična ishrana. Podrazumijeva laganu, termički dobro obrađenu hranu (koja se veoma lako vari). U nju spadaju barena riža i kuvana mrkva, sa malo barenog krompira, uz dodatak soli. Prvih dan-dva, dijeta mora da bude striktna. Sa postepenim smanjivanjem broja i količine prolivastih stolica, treba postepeno normalizovati ishranu. Kuvano bijelo pileće meso ili teletina u supi su najbolji način da se napravi iskorak ka «normalnijem» obroku.

Treba izbjegavati hranu koja sadrži veću količinu ugljenih hidrata (slatkiši, hljeb, tjestenine) – jer šećer «izvlači» vodu iz crijevnog zida i tako razrijeđuje i onako rijetku stolicu. Ukoliko proliv dobiju bebe koje sisaju – NE TREBA prekidati sa dojenjem. Blagotvorno majčino mlijeko ne samo da ne smeta, već i ubrzava izlječenje. Kada se hrani dijete koje ima crijevnu infekciju, mame i tate moraju da imaju u vidu da dijete NE TREBA tjerati da jede. Gubitak apetita je uobičajena posljedica gastrointestinalnih infekcija, pa upornost treba usmjeriti ka pojenju djeteta.

– Probiotici

Kako su stomačne tegobe veoma česte na ljetovanjima zbog brzog razvoja bakterija i virusa na visokim temperaturama, uvijek pred put uključite Probiotic jednom dnevno kao prevenciju. Iako dođe do infekcije brže će se i lakše pregurati ukoliko je dijete već na terapiji probiotikom. Savremeni stav je da se bakterijske upale crijeva uz nadoknadu tečnosti kao jedina terapija kod nekomplikovanih formi liječe samo probioticima, kao što je slučaj i sa stomačnim virusima.

Kada je neophodna pomoć ljekara?

Ako dijete i dalje ima uporne prolive, a naročito ako stalno povraća, neophodno je da ga pregleda pedijatar – koji će da procijeni da li je dijete za infuziju. Od nje ne treba strahovati, jer je odličan «lijek» kada nema mogućnosti za oralnu rehidraciju. Odlaganje infuzije je opasno za dijete, a takođe znatno otežava pronalaženje venskog puta za infuziju (jer se vene «skupe» kada dijete izgubi mnogo tečnosti).