Smotra fijakera i konja, koja se u junu tradicionalno održava u Banjaluci, za mnogu djecu jedinstvena je prilika da izbliza vide ove plemenite životinje različitih rasa, od velikih bijelih ljepotana, do nešto manjih rastom, ali ništa manje lijepih tamnih „bosanaca“.

Da se djeca raduju susretu sa životinjama vidjelo se i ove godine na Kastelu, gdje su u sklopu manifestacije „Dan za hvala“ ponosni vlasnici iz Banjaluke i okoline pokazali svoje ljubimce, te osam fijakera i kola u koje su ih upregli.

A među njima pažnju je plijenilo upravo troje mališana, Stefan, David i Kristina Malić iz Rekavica, kojima je ovo bio drugi put da su sa svojom porodicom na ovakvu smotru doveli svoje konje, koje su nazvali Beba i Malo.

Ljubav prema ovim životinjama i ponos isijavali su iz svake rečenice 10-ogodišnjeg Stefana, najstarijeg među braćom i sestrom, koji nam je pričao o njihovim konjima i životu na selu.

Porodica Malić, naime, živi na imanju u Rekavicama, gdje hrane razne domaće životinje kao što su ovce ili krave, ali konji su jedini među njima koje drže iz čiste ljubavi.

– Naši konji su čistokrvni “bosanci” i oni jedu samo prirodnu hranu, sijeno, zob i travu. Ne hranimo ih nikakvim koncentratom. Ja ih često hranim, čistim, timarim i jašem. Oni nama služe samo za jahanje, a samo ponekad nam pomognu da izvučemo neko drvo iz šume – rado nam je ispričao Stefan, tvrdeći da njemu ništa od toga ne pada teško.

Ponosno se prisjetio i da su na ovoj smotri njegovi mezimci prošle godine osvojili treće mjesto i zlatni pehar u kategoriji najboljeg grla. A u čuvanju životinja im, dodaje, pomažu i dva psa, šarplaninac i kavkaski ovčar, koje takođe mnogo vole.

Njegova majka Sanela objašnjava da su konje nabavili upravo zbog djece i njihove radosti, te da ih uzgajaju od kako su bili ždrijebad, a mališani vole da pomažu u brizi o njima.

Ove godine, uoči smotre konja i fijakera u Banjaluci, po uzoru na nekadašnji „Duhovski vašar“, odlučili su da kupe i jednu staru kočiju i da je srede za vašar.

Stefan brzo dodaje da je on pomagao u čišćenju kočije, dok su je stariji prefarbali i pripremili za smotru, a djed Pantelija bio je zadužen da je, kao pravi kočijaš, proveze kroz Banjaluku na duhovsku utorak, od Nove pijace do Kastela i nazad.

Izvor: srpskainfo