Kada kažemo da je plivanje dobar sport, posebno za djecu mislimo prije svega da je zdrav. Pri plivanju se ravnomjerno jačaju svi mišići tijela, kosti postaju čvršće i razvijaju pluća što je naročito važno u periodima intezivnog rasta djece.

Druga ne manje važna prednost plivanja u odnosu na ostale sportove je to što djeca nisu izložena povredama koje nekada mogu da ostave trajne posljedice ili da dijete na neko vrijeme mora da prestane sa aktivnim treniranjem.

Što je dijete manje boravak u vodi će za njega biti prirodniji. Nije rijetko da djeca koja nisu još prohodala na kratko “plivaju” i “rone” pod vodom. Ovo je moguće zahvaljujući sjećanjima iz intrauterinog perioda. Zadržan vazduh u plućima ih izbaci na površinu vode.

Kada  do pola napunjena vodom i omiljena igračka su dovoljni da se dijete postepeno priprema za jednu od najsloženijih motornih aktivnosti, plivanje. Ovdje će savladati eventualni strah od vode i strah od gubitka vazduha koji su najveća prepreka kada se dijete nađe u bazenu ili moru.

Prisustvo roditelja je neophodno i kada se dijete igra u plićaku ili u plastičnom bazenu kao i kada počinje “ozbiljno da pliva”. Ako se desi da se dijete zagrcne, potone, ostane bez vazduha sigurno će se uplašiti i ako roditelj u tom trenutku nije tu, to može da dovede do “straha od vode”i da upropasti ljetovanje.

Najidealniji uzrast da dijete nauči da pliva je između treće i pete godine.

Roditelji mogu da budu učitelji plivanja ako imaju dovoljno strpljenja i umješnosti. Voda bi trebala da bude oko 26 stepeni i u nju treba ulaziti postepeno. Prvog dana može da bude dovoljno i sjedenje na ivici bazena da se dijete upozna sa ambijentom. Ako želite da dijete naučite da pliva, nemojte koristiti pomoćna sredstva, mišiće, gumu.

Vodite računa o dužini boravka u vodi, iako djeca bolje podnose hladnoću od odraslih ako je Vama postalo hladno izvedite i dijete napolje, osušite ga i utoplite na kratko.

Nikako ne treba “baciti dijete u vodu, jer će tako morati da propliva”. Ovo može da dovede do šoka i straha od vode za čitav život.

Nemojte očekivati da će dijete naučiti da pliva za jedan dan. I u školama plivanja uz stručnu pomoć to traje duže. Škola plivanja je  često najbolje rješenje za sve. Dijete pravilno korak po korak u društvu svojih vršnjaka savladava ovu složenu vještinu.

Roditelji mogu da dijete oslobode straha i nauče da se održava u vodi, uz to se sjajno zabave, a sve ostalo prepuste učitelju plivanja.

Ako dijete do pete godine nauči da pliva, to će mu omogućiti pravilan razvoj, dobru koordinaciju pokreta što je dobra osnova za uspješno bavljenje bilo kojim sportom u životu. Mnoga djeca nakon škole plivanja nastave i da treniraju ili se odluče za neki od sportova u vodi, vaterpolo, umjetničko plivanje.

Plivanjem mogu da se bave djeca koja imaju neki od posturalnih deformiteta (deformacije grudnog koša, iskrivljenje kičmenog stuba, ravna stopala ). Njima se kao sport preporučuje prije svega plivanje, a kod težih oblika to je i jedini sport kojim oni mogu da se bave, a da ne dođe do pogoršanja deformiteta koji imaju. Plivanje je takođe sastavni dio terapije koju ova djeca imaju, jer se primenom određenih stilova ciljano djeluje na grupe mišića koje posebno treba jačati.

Prsni (ženski) stil plivanja najviše razvija mišiće grudnog koša i ruku pa se preporučuje djeci koja imaju deformitet grudnog koša, «kokošije» (ispupčene) ili «šusterske» (udubljene) grudi.

Kraul (muški) stil utiče na jačanje leđnih i mišića zadnjice i dobar je za one koji imaju pogureno držanje ili kifozu kao i leđni stil koji jača prije svega mišiće leđa.

Leđni stil se preporučuje kod skolioza, iskrivljenja kičmenog stuba u stranu.

Redovnim plivanjem, dva do tri puta nedjeljno se stiče kondicija i povećava izdržljivost što je od posebnog značaja, jer istraživanja koja su sprovedena pokazuju da su djeca danas viša i teža u odnosu na generacije svojih roditelja, ali su mnogo manje izdržljiva.

Kapacitet pluća se kod plivača povećava jačanjem mišića grudnog koša, jer se udisaj i izdisaj izvode pod pritiskom vode na grudni koš.

Pri plivanju se mišići izdužuju i postaju elastičniji što utiče na oblikovanje tijela i ima veliki uticaj na pravilno formiranje djece tokom rasta i razvoja.

Voda ima svoj terapeutski efekat, djeluje opuštajuće, pa se djeca koja su u gradskim sredinama često napeta u vodi dodatno relaksiraju.

 VJEŽBE NA PLAŽI

Hodanje bosim nogama kroz vodu, po šljunku i pijesku blagotvorno djeluje na razvoj dječijih stopala. Da bi djeca bila motivisana da se što više kreću po plaži roditelji mogu da osmisle niz aktivnosti, na primjer:

  • Dvoje djece nosi loptu na razne načine, držeći je leđima, stomakom, jedno leđima, a drugo stomakom…
  • Kreću se kroz vodu (u plićaku) kao rakovi, četvoronoške (stopala su ispod guze, a ruke iza leđa)
  • Iz vode izlaze kao mede, četvoronoške (oslanjajući se o ruke i sa ispravljenim nogama)
  • U plićaku djeca hodaju četvoronoške tako da im samo glava viri iz vode do određenog cilja (tata ili mama stoje na nekoliko metara udaljeni)
  • Ako ima puno djece, podijele se u dvije grupe, jedna napravi mrežu (stoje u krug i drže se za ruke), druga grupa su ribice koje plivaju unutra pokušavajući da izađu iz mreže dok ih ribari love
  • Jedno dijete je patka i pliva u plićaku, ostala djeca su lovci, patka se spašava tako što zaroni kad lovac dopliva do nje
  • U vodi do koljena djeca rone pokušavajući da nađu, školjku, najveći kamen, da odjednom izvade što više kamenčića
  • Djeca u stojećem položaju stopalima pokušavaju da usprave plastične flaše napunjene vodom ili pijeskom
  • Jedno dijete vodom iz kofice iscrtava put sa što više krivina, a ostali hodaju po njemu (ili kontrljaju loptu po njemu)