Renata Ališić Vujčić i Tanja Marić iz Društva za istraživanje i zaštitu biodiverziteta iz Banjaluke skoro godinu dana istražuju rijetke i ugrožene biljke kanjona Vrbasa. Želja im je da ukažu na značaj zaštite ovog lokaliteta.

U kanjonima se inače kriju mnoge reliktne i endemične vrste biljaka i životinja, koje su opstale kroz istoriju zahvaljujući specifičnoj klimi i reljefu kanjona. Zanimljivo je da se na ovim područjima tako mogu pronaći vrste preživjele još iz ledenog doba.

Mladim biologinjama primarni cilj je bio da u kanjonu Vrbasa pronađu i popišu 18 biljaka sa Crvene liste ugroženih vrsta koju je sačinila Međunarodna unija za zaštitu prirode i prirodnih resursa.

Nadaju se i da će nadležne republičke i lokalne institucije u budućnosti sagledati mogućnosti da se kanjon Vrbasa zbog svog prirodnog bogatstva stavi pod zaštitu, i da se uradi adekvatna studija ovog područja jer za tim, smatraju, ima potrebe.

– Pronašle smo do sada šest biljaka, što poredeći sa literaturom znači da ostale možda više ne rastu na tom području, ali i da ih nismo uspjele evidentirati zato što što im se smanjila populacija. Popisale smo ciklamu, visibabu, ruskus ili tvrdolisna veprina, hrvatski kafarnfil što je podvrsta divljeg karanfila koji se inače javlja kod nas, te bakreni kaćun, odnosno vrstu orhideje – pojašnjava Renata, master ekologije biljaka.

Dvije devojke pronašle su još i rijetku vilinu vlas, paprat koje ima samo u Srpskim Toplicama, mada ni tamo, nažalost, više nije zastupljena u velikoj mjeri kao što je ranije bio slučaj i to sve zbog ljudskog uticaja.

Ove mlade naučnice sa svojim timom su po nekoliko puta prelazile kanjon u ekspediciji dugoj 36 kilometara od rafting kluba u Karanovcu do Krupe na Vrbasu i od Krupe do Hidroelektrane Bočac.

Podsjećaju da kanjon Vrbasa nije dovoljno istražen prije svega zbog nepristupačnog terena.

– I ovo što smo mi uspjele sići do dna jeste zahvaljujući infrastrukturi koja je napravljena zbog prvenstava u raftingu koji se održavaju na ovoj lokaciji. Tokom rada pomogao nam je i Rafting centar “Kanjon” sa kojima smo imali nekoliko rafting tura kako bismo se bolje približile biljkama. Kada su bile velike padavine u maju, nivo Vrbasa je porastao toliko da u tom periodu nismo ni mogle ići na teren – govori Renata.

Neke od najugroženijih vrsta u kanjonu koje još nisu uspjele vidjeti su ozimica, širokolisna veprina i merinka.

Njihov projekat “Procjena i promocija ugroženih i ranjivih biljnih vrsta u Kanjonu Vrbasa kroz istraživačke ekskurzije” podržala je fondacija “Rufford” sa sjedištem u Velikoj Britaniji koja finansira entuzijaste iz nerazvijenih zemalja, željne da se bave naukom. Rezultate istraživanja mlade naučnice trebalo bi da pošalju narednog mjeseca.

Ekologija razočarala

I pored velikog bogatstva biljaka koje kanjon krije, istovremeno ekologija na ovom području razočarava. Renata i Tanja svjedoče kako su na svojoj mini ekspediciji zatekle velike količine smeća.

– Ljudi nemaju razvijenu svijest o tome šta se nalazi na ovom području i njegovom značaju i to moramo mijenjati – poručuju ove biologinje.

Osim terena, njih dvije držale su i predavanja na fakultetu i u školama o proučavanju i zaštiti biljaka, kako bi mlade motivisale za ovu temu.