Srpska pravoslavna crkva /SPC/ proslavlja danas Svetog proroka Iliju – Ilindan, koji je veoma poštovan svetitelj u srpskom narodu i cjelokupnom pravoslavlju kao strog i nepokolebljiv propovjednik hrišćanskih vrijednosti. Sveti prorok Ilija se rodio u gradu Tesvit i  smatra se jednim od najvećih proroka u hrišćanstvu.

Mladost je proveo u bogomisliju i izgovaranjumolitvi u pustinji. Zbog tačnog predskazivanja događaja bio je stalno proganjan, naročito od izraelskog cara Ahave i njegove opake žene Jezavelje. Zbog njih, a i da bi pokazao veliku vlast Božju, Ilija izvede mnoga čuda, od kojih neka ostadoše zauvijek zapamćena.

Jedno od najvećih biješe ono kada je zatvorio nebo, pa kiše nije bilo tri godine i šest mjeseci. Za to vrijeme provodio je dane u pećini nedaleko od grada Jerihon, u osami. Tu,u zatvorenoj pećini, biješe samo jedan uski otvor kroz koji mu je orao povremeno dolazio, donoseći po nekoliko kapi vode i mrvice hrane iz udaljenih rijeka i zemalja.

Danas se na tom mjestu nalazi Manastir Svetog Đorđa Hozeve, čiji monasi održavaju pećinu kao najveću relikviju. Pred smrt, Ilija presiječe svojim ogrtačem vodu u Jordanu, potom odredi Jeliseja za nasljednika, predade mu ogrtač i uznese se na nebo u ognjenim kolima koje su vukli ognjeviti konji.

Pravoslavni hrišćani vjeruju da se Sveti Ilija vozi plamenim kolima i zato se kad grmi kaže da to tutnje konji Ilijina. On je taj koji određuje gdje će i kad padati kiša, kad će da bude suša.

Ovaj svetac donosi oluju i nepogodu, odlučuje kad pucaju gromovi, udaraju munje. Misli se da tada on gađa đavola, jer narod tvrdi da svako mjesto koje je munjom pogodio Ilija označava i mjesto gdje stoji đavo.

Priča se da Ilija zaboravi kad je njegov dan, pa svake godine pita svoju sestru Ognjenu Mariju, a ona ga slaže da je praznik već prošao da Ilija ne bi gormovima i munjama mnoge štete nanio. Zato se, kad grmi na ovaj dan, kaže:”Prisjetio se Ilija.”

Do Drugog svjetskog rata ovaj dan svečano su proslavljale prištinske ćurčije i priređivali pir o kome se pričalo čitave godine. Kuči, Vasojevići i ostali brđani u Crnog Gori o Svetom Iliji takođe izlaze na sabore, i to poslije 10 sati. Obično se narod okuplja na nekoj čistini pored vode, omladina igra i veseli se, a stariji u grupama razgovaraju o ljetini i opštim stvarima. Na ovim saaborima najviše se prodaju med i proizvodi od meda, rakija i vino. Pred polazak, domaćini se čašćavaju voćem i pićem. Sabori su veoma dostojanstveni i jedna su od rijetkih prilika da se sastanu prijatelji i rođaci iz ponekad veoma udaljenih i raštrkanih sela.
Sličan običaj ima i narod Pčinje, s tim to se za taj sabor skupe pare, pa se kupi vo ili dosta jagnjića. Onda se obrće ražanj i dobro mezeti.

Med koji se vadi na Ilindan služi kao lijek, pa majke njime namažu djecu po obrazima da budu zdrava. U južnoj Srbiji kažu da će istruliti svi orasi i lješnici ako grmi i pada kiša na ovaj dan. Slavi se kao krsna slava, ali se ne kuva žito, jer se smatra da je Sveti Ilija i danas živ.