Svaka ta figurica je “mali kućni đavo”…

Veoma često u kućama, na vozilima, na odjeći mnogih ljudi vidi se jedan zanimljiv simbol – takozvano tursko ili Fatimino oko.

Po islamskom predanju, Muhamedova ćerka Fatima je svom vjereniku poklonila komad plavog stakla i zahvaljujući ovoj amajliji, on je uspješno završio svoj put savladavši sve moguće i nemoguće prepreke. Ova jednostavna priča se može pročitati praktično svuda.

Međutim, Fatimino oko kao talisman ne potiče iz samog islama, ali je u širokoj upotrebi, kako kod muslimana, tako i pravoslavaca. Ljudi ga kače na vrata kuća i kancelarija, stavljaju ga na odjeću odraslima, djeci i trudnicama. I sve to s jednim ciljem – da bi se borili protiv uroka i čini. Na turski način.

“Blagodatni” okultizam

O čuvanju Fatiminog oka govori ruski sveštenik Aleksandar Jermolin:

“U situaciji sveruske ljubavi prema svemu okultnom i paranormalnom, turske amajlije su se čvrsto ukorijenile u Rusiji. Tim prije što su pale na blagodatno tle. Ljudi, umorni od dugogodišnjeg državnog ateizma, počeli su da teže vjeri. Nažalost, mnogi su dorasli samo do apstraktne “vjere u duši”, koja sve miješa na jednu ezoteričnu gomilu.

Nedavno sam osvećivao jednu kuću i ugledao zapanjujuću sliku. Na polici su stajele ikone, kućni duhovi i nešto što liči na “starca-šumara”. Pritom su domaćini dobri, iskreni ljudi. Jednostavno, u svom religioznom doživljaju svijeta kod njih je na gomili pomiješano sve “sveto”: tu su i ikone, i maskote, i amajlije i mnogo toga drugog. Popričao sam s njima, objasnio sam im da su to principijelno različite stvari, pa su kućne duhove i “šumara” izbacili, a kuća je osveštana.

Bez autoriteta

Zašto se naši savremenici tako lako “pecaju” na tako banalnu ezoteriku koju predstavlja i Fatimino oko? Jedna od glavnih karakteristika našeg vremena jeste nedostatak autoriteta. Za većinu ljudi orijentir je ono što je njima samima vrijedno. Kad nema autoriteta, sve se miješa. Zato se u jednom stanu mogu vidjeti tursko oko, kineske žabe i simboli godine i sve to zajedno sa slovenskim paganstvom, a često i sa ikonama.

Drugi razlog je taj što rijetko razmišljamo o smislu života, isto kao i o smrti. Smrt je nešto apstraktno što može i da se desi, ali ne sad. A sad se treba zaštititi od svega lošeg: od negativne energije koja dopire kroz prozor, od uroka i čini. I umjesto da čovjek globalno razmišlja o svom životu, donosi odluku da krene najjednostavnijim putem – da okači amajliju.

Kućni đavo

“A zašto je to loše?” – često imam prilike da čujem ovo pitanje. I moram da objašnjavam svakom čovjeku, u zavisnosti od njegovog “umijeća” slušanja.

Dešava se da je čovjeku dovoljno reći da to nije spojivo s pravoslavljem. Ili ste
pravoslavac ili paganin (okultista itd.). Dešava se da je i to malo i da čovjeku treba ispričati nešto o tome da je paganstvo u suštini klanjanje demonima i da je ova mila amajlija u vašoj kući – mali đavo. A vi ne želite da u vašoj kući bude nešto slično.

I što je glavno – samo Bog Svoja dobra daje besplatno. Svi demoni zahtijevaju plaćanje svojih “usluga”. I po pravilu, traže ono najdragocjenije što čovjek ima, a to je njegov besmrtna duša, pa dobro razmislite šta ćete morati da im date u zamjenu za njihovu “pomoć”.”