Kraj raspusta i početak školske godine predstavljaju promjenu u dosadašnjem načinu porodičnog  života. Dijete se nalazi pred novim obavezama i odgovornostima, a samim tim i roditelji dobijaju nova zaduženja: odvođenje djeteta u školu, pomoć oko domaćih zadataka, roditeljski sastanci, pravdanje časova itd.

Početak školske godine predstavlja stres za cijelu porodicu, jer svaka novina, svaka promjena su stresne i zahtijevaju adaptaciju. Treba vremena da se uhodate i steknete rutinu.

Kako će teći adaptacija zavisi od djeteta, od roditelja, ali i od porodice u cjelini, odnosno od toga kako funkcionišete kao tim. Neka djeca su vrlo savjesna, odgovorna, ambiciozna,  sa izgrađenim radnim navikama, te period adaptacije prođe relativno uspješno, dok na drugoj strani imate djecu  koja zapuše uši čim roditelji spomene školu.

Postoje roditelji koji veoma cijene obrazovanje. Smatraju da je znanje bogatstvo, da je škola važna. U tim porodicama se mnogo čita. Djeci se na ranom uzrastu kupuje mnogo slikovnica, knjiga, edukativnih igara. Pozitivan stav prenose i na dijete kako verbalno, tako i neverbalno. Samim tim, veće su šanse da će dijete  spremnije dočekati početak školske godine. Ali, ne zauzimaju svi pozitivan stav prema školi, te djetetu govore: “Žao mi je što ćeš najljepše godine provesti u školi. Nekad se škola cijenila, a danas se to ne isplati”. Koliko god da ste razočarani, imajte u vidu da ovakve izjave demotivišu  dijete. Teško je povjerovati da će dijete koje je slušalo ovakve poruke spremno i radosno dočekati početak škole.

Neke porodice  funkcionišu kao uigran tim. Na primjer, dobro se organizuju u situacijama kao što su krečenje stana, dočekivanje gostiju,  bolest člana porodice i slično, te su velike šanse da će i adaptacija na početak škole proći neprimjetno. U istim tim situacijama, u nekim porodicama dolazi do dizanja tenzije, prebacivanja odgovornosti, svađe. Rječju, nastaje haos.

Činjenica je da nisu sva djeca ista, niti su svi roditelji isti, niti sve porodice funkcionišu na isti način, te će tako neke mame reći kako ne mogu da se sastave kada počne školska godina,  dok će neke druge komentarisati: “Kod nas je to sve prošlo nekako neprimjetno, nikakav bauk nismo pravili od toga, ne znam šta je roditeljima tu toliko teško”.

Ono što mnoge mame zanima je kako izaći na kraj sa osjećanjem ljutnje, jer nisu uspjele da se odmore, sa osjećanjem tuge, jer se odmor završio, sa osjećanjem uznemirenosti zbog obaveza koje dolaze. Kako motivisati dijete za izvršavanje obaveza? Kako vratiti porodičnu rutinu?

Evo nekoliko savjeta:

I kada ste na odmoru, vi ne prestajete da budete mama

Često možete da čujete savjete psihologa o tome koliko je odmor važan i potreban i djeci i roditeljima, kako odmor treba pametno iskoristiti, jer odmor služi da napunite baterije i budete spremniji za nove radne pobjede, osvježeni i puni energije. Sve je to tačno i mnoge mame zaista napune baterije, naročito ako imaju pomoć dadilje i “baka servisa” ili bebu koja mnogo voli da spava. Međutim , naša realnost je često i drugačija. Susrećem mnogo mama koje mi se žale kako su se umorile, jer su gotovo čitav odmor provele radno. Čekalo ih je: generalno spremanje, krečenje stana, pranje tepiha, spremanje zimnice.

Mame se snalaze kako znaju i umiju, te tako mnogo obaveza preuzmu na sebe,  ne bi li uštedjele. Dobro je poznato koliko je kod nas teško biti roditelj i izdržavati porodicu, te mnogi nisu u prilici da priušte odmor kakav bi željeli. Tu su i mame sa malom djecom od kojih često čujem :

”Jurila sam ih čitav dan po plaži, bilo je veselo, ali sam se vratila umorna”.
“Svakih pola sata je neko od njih troje vikalo mama”.
“Dobili klinci temperaturu, pa nismo izlazili iz hotelske sobe”.

Tako mame imaju osjećaj da su im se baterije ispraznile umjesto napunile. Nije lako biti mama. Ljudski je da osjećate ljutnju, jer niste uspjele da se odmorite ili bar da se odmorite onako kako ste planirale.

Kako se nositi sa tim?

Jednostavno, tako što ćete prihvatiti realnost da su vaša djeca sada mala i da ste im baš sada najpotrebniji. Vi ste sada centar njihovog svijeta i ne propuštajte taj period. Kada odrastu, rjeđe ćete ih viđati, pitaće vas šta ima da se jede i tražiće vam novac. Uživaće u društvu djevojke /momka, vršnjaka.  Vi ćete imati više vremena za sebe i rado se prisjećati upravo tih trenutaka kada su bili mali i tražili vašu pažnju.

Novi početak, novi izazovi

Činjenica je da se svi osjetimo pomalo tužno, jer se odmor završio i napeto zbog obaveza koje nam predstoje. Ali, umjesto da mislite o završetku odmora, vi razmišljajte o početku škole zato što taj stav pomaže da vratite porodičnu rutinu.  Gledajte na to kao na novi početak, novi izazov. Dijete ćete oraspoložiti ako mu kažete da škola nije učenje i samo učenje, da će i dalje biti vremena za igru, sport, druženje, da ga čekaju ekskurzija, zimski praznici. Objasnite mu da je početak školske godine novo poglavlje u njegovom životu, da ga čekaju nova iskustva, novi izazovi, nova poznanstva.

Dobra organizacija pola posla rješava.

Dobra organizacija će doprinijeti smanjenju napetosti i stresa usljed bržeg tempa života i novih obaveza vezanih za početak škole. Napravite plan, dogovorite se unaprijed sa suprugom i djecom oko podjele zaduženja i rasporeda obavljanja aktivnosti ( redoslijed ustajanja, korišćenje kupatila, odvođenje djece u vrtić i školu, na treninge, kupovina namirnica, priprema obroka). Djeca treba da imaju obaveze i odgovornosti u porodici u skladu sa svojim uzrastom, te ih uključujte u organizaciju porodičnog života. Mamama uvijek savjetujem da koriste svaku priliku da sve članove porodice okupljaju za stolom. Djeci taj ritual mnogo znači, a doprinosi i jačanju timskog duha.

Dijete je motivisanije za izvršavanje obaveza koje samo sebi odredi

Umjesto da dajete naredbe (treba, mora), pomozite  djetetu da sačini svoj plan ustajanja, učenja, igranja.

Na primjer:

”U 7.00 ćemo kretati u školu. Razmisli koliko ti vremena treba da se spremiš. U koliko sati ćeš ustajati ujutro? U koje vrijeme planiraš na spavanje kako bi ujutro mogao da se probudiš? Odredi svoje vrijeme za izradu domaćeg zadatka, prije igranja ili pola sata poslije ručka, kada bi ti najviše odgovaralo. Koliko vremena dnevno planiraš da posvetiš učenju? Šta misliš, da li će to biti dovoljno vremena za uspjeh koji želiš da postigneš?”

Djetetove prijedloge zapišite na papir, ukoliko dijete ne umije samo da piše. To treba da bude neka vrsta ugovora između roditelja i djeteta. Sklapanje ugovora sa djetetom ima za cilj da se dijete odgovornije odnosi prema obavezama. Kasnije, ukoliko se dijete ne pridržava svog plana, vi možete da se pozovete na ugovor i kažete: „Ali, ja nisam rekla da moraš da radiš domaći prije igranja. Ti si sam tako odlučio. Mislila sam da si ti dovoljno veliki pa sam ti prepustila da sam organizuješ svoje vrijeme, ali možda sam pogriješila, možda bi tebi više odgovaralo da ti ja odredim vrijeme za učenje? Da li ti to želiš? Ja ću morati to da uradim ako se ne budeš pridržavao svoga plana”.

Treba vremena da se uhodate

Ne očekujte da sve ide brzo i glatko. Ponekad je potrebno vrijeme da stvari dođu na svoje mjesto. Čovjek nije mašina, pa da odmah uleti u petu brzinu. Dajte sebi vremena.

Vi ste pokretačka snaga porodice

Kaže se  da su majke stub društva, pokretačka snaga porodice, simbol borbenosti, istrajnosti, požrtvovanosti. I ko će onda, ako ne mame, vratiti prvobitnu porodičnu rutinu. Od vas se očekuje da saslušate, utješite, okupite, pogurate i motivišete članove porodice. Tako su radile naše bake, naše mame, i tako sada i mi radimo.

Branka Vasilev, psihološkinja i volonterka Centra za mame