Nakon samo nekoliko dana, shvatili smo da smo jedno za drugo, da imamo iste ciljeve i interese, kažu srećni mladenci, Banjalučanin Strahinja Buzadžija i Mejri Maura Ekso de los Santos iz Dominikanske Republike.

Ovaj mladi par upoznao se na brodu gdje su oboje radili, a dvogodišnju vezu krunisali su brakom, i to baš u gradu na Vrbasu. Njihova prelijepa priča, koju su pristali da podijele s našim čitaocima, još jednom je potvrdila da je ljubav na svim jezicima ista.

– Otišao sam na brod trbuhom za kruhom, jer nisam mogao da nađem posao u svojoj struci, a nisam ni slutio da ću tamo upoznati ljubav svog života. Brod me je naučio štošta i dao mi saputnicu s kojom ću provesti ostatak života – oduševljeno govori Strahinja, koji je inače diplomirao na muzičkom odsjeku Akademije umjetnosti.

Mejri je po prvi put u Banjaluci, upoznala je sve Buzadžije, koji su je od srca primili u porodicu, kao da je ovdje i rođena, a sada polako upoznaje i sam grad.

– Sviđa mi se mjesto, vidjela sam centar grada, bili smo u Krupi na Vrbasu, dopadaju mi se ljudi, kao i hrana. Veoma je ukusna. Još dosta stvari imam da vidim i probam dok smo ovdje, ali sam sto odsto sigurna da će mi se svidjeti – prepričava mlada svoje utiske o našem gradu.

Malom vjenčanju prisustvovala je samo njena rodica, koja je doputovala iz Amsterdama, tako da jedva čeka da s mužem ode u domovinu i tamo prirede još jedno slavlje sa cijelom porodicom.

– Moji ga veoma cijene, jer je dobra osoba, vole nas oboje i ne mogu biti srećniji zbog naše odluke da se vjenčamo – kaže Ekso de los Santos Buzadžija.

Dominikanska Republika biće, za početak, budući dom novopečenim mladencima, a poslije, kažu – ko zna, gdje ih put navede.

– Bio sam jednom u njihovoj zemlji, na dva mjeseca, upoznao njenu porodicu, kulturu i običaje. Jako je lijepo, uopšte nije siromašno područje, kako to većinom prenose mediji. U stvari, veoma dobro su organizovani u ekonomskom smislu, zahvaljujući turizmu, i mogu iskreno da kažem da je sjajno mjesto za život. Proputovao sam pola svijeta i nigdje nisam sreo kulturnije nacije nego u Dominikanskoj Republici. Po gostoprimstvu, po ljubaznosti, podsjećaju na nas. Jeste da smo s druge strane planete, ali smo u jednu ruku baš slični – kaže Strahinja, koji će još neko vrijeme raditi na brodu, a onda će se i on preseliti kod supruge.

Banjalučanin predano uči španski jezik, najviše kako bi se mogao sporazumijevati s Mejrinom porodicom, dok ona istovremeno savladava srpski.

– Otkako sam došla ovdje dobro slušam izgovor, sviđa mi se jezik, mada je jako, jako teška gramatika, ali mislim da ću naučiti – ubijeđena je ova mlada žena koja polako upoznaje i samu Republiku Srpsku, o kojoj ranije ništa nije znala.

Strahinja i Mejri oko sebe šire samo pozitivnu energiju, a istu sreću žele i svim drugim ljudima.

– Dosta mladih ljudi ima problema da nađe svoju srodnu dušu, osobu s kojom mogu provesti ostatak života, ali savjetujem im da ne odustaju. Ako je ne mogu naći u gradu gdje su rođeni, u zemlji gdje su odrasli, sigurno mogu u inostranstvu kao što sam ja. Pronašao sam ono što sam tražio cijeli život – poručio je Strahinja.

Na kraju našeg razgovora, mladom paru prišla je i sredovječna Banjalučanka, koja im je poželjela sve najljepše i uz osmijeh prokomentarisala da je mlada „prava bomba“.

Nema granica

Mada su planirali malo slavlje, samo u krugu najbližih, fotografije mladog para s vjenčanja prošle sedmice su obišle društvene mreže.

– Iz Grada su nas zamolili da naprave nekoliko fotografija. Ja sam valjda bio u nekom šoku, samo sam rekao „u redu“, nisam ni znao šta se dešava. Dok smo došli do restorana, bukvalno za nekoliko minuta, naše slike su već bile na Fejsbuku. Moram da priznam da sam se pribojavao reakcije naroda, ali interesantno je da su nam nakon vjenčanja stizale samo pozitivne poruke. To me je stvarno iznenadilo i ohrabrilo da više nema granica, da nema veze ko je koje rase. Miješani brakovi su i dalje rijetka pojava na ovim prostorima, ali su ih ljudi najnormalnije prihvatili – srećan je Strahinja.

Izvor: srpskainfo