Saznajte da li je vašem djetetu još uvijek potreban san tokom dana…

“Svakog dana, nakon ručka, počinje igra živaca”, uzdiše mama Ivana. “Moja Nina, koja ima dvije i po godine, odbija da spava danju. Zijeva, trlja oči, gotovo zaspi na svojoj stoličici… Ali, pobjesni kada je odvedem u sobu. Muž smatra da joj poslijepodnevno spavanje više nije potrebno, dok ja mislim suprotno. Ko je u pravu?”

Obnova energije

Počevši od druge, a posebno treće godine, djeca smatraju sebe “velikom” i očekuju odgovarajući tretman. Ali, ne treba zaboraviti da je za taj uzrast karakteristična i faza prkosa, inaćenja, pa mališani ne žele da prestanu da se igraju, da odu na kupanje, još manje u krevet… Problem se javlja kada roditelji na kraju popuste. Nažalost, danas mnogi od njih, da bi izbjegli sukob – udovoljavaju djeci, posebno kada je riječ o vremenu za spavanje. Time zanemaruju svoju dužnost: ne pomažu im da se pridržavaju rutine, odnosno da djeca odlaze na spavanje u određeno vrijeme, bez oklijevanja.  Poslijepodnevni odmor je psihološka potreba, nužna u svakom životnom dobu, a posebno u ranom. Dvogodišnje dijete je pravi “zvrk”, koji troši mnogo energije, naročito dok istražuje svijet oko sebe. Zbog toga mu je potrebna velika količina sna da obnovi snagu: po pravilu, dvanaest sati noću, i jedan do dva sata tokom dana.

Pronalaženje dobrog ritma

Ako se dijete probudi u sedam časova ujutru, pravo vrijeme za popodnevno spavanje jeste u 13 časova, ili ranije.

Roditelji griješe ukoliko djecu stavljaju u krevet previše kasno ili odmah poslije ručka (treba da prođe makar malo vremena, zbog varenja). Vaša dužnost je da prepoznate znakove umora kod djeteta: da li zijeva u toku ručka, da li trlja oči…? Ukoliko je umor očigledan, pomjerite vrijeme ručka unaprijed. Inače, u velikom broju jaslica i vrtića, djeca imaju obrok u 11, a spavaju od 12 časova. Ako bi se vrijeme spavanja pomjerilo naprijed, dijete bi se probudilo previše kasno i loše volje.

Poslijepodnevni odmor traje jedan do dva ciklusa sna, odnosno između 70 minuta i dva i po sata. Važno je pustiti dijete da se sâmo probudi. Često se dogodi da ga mi budimo, jer smatramo da neće moći da zaspi uveče. Međutim, upravo je suprotno! Ako dijete nauči da se bori sa snom, isto će da radi i uveče.

Izbjegnite greške

Da biste podstakli dijete na spavanje nakon ručka, izbjegavajte sljedeće greške. Prva je nepovezivanje poslijepodnevnog spavanja sa djetetovim uzrastom. Zamislite dvije mame kako razgovaraju: „Zar Marko još spava popodne?“, pita prva. „Ne, pa nije više malo dijete!“, odgovara druga. Kada jedno „veliko“ dijete od dvije ili tri godine to čuje, gubi podsticaj za odlazak na spavanje. Objasnite mališanu da i odrasli spavaju popodne.

Bez kompromisa

Pojedini mališani vrlo rano izgube želju za popodnevnim odmorom, a spavaju oko devet-deset sati noću. Kako biste znali da li je to vašem djetetu dovoljno, potrebno je da posmatrate njegovo ponašanje uveče. Da li je mirno, smireno i opušteno, ili je plačljivo, nemirno i hirovito? Ovo drugo pokazuje da mu je još uvijek potreban poslijepodnevni odmor. U tom slučaju, nikako nemojte da pristanete na kompromis. Važno je da dijete stavite na spavanje u pravo vrijeme!

Različiti rituali

Ne spremajte dijete za poslijepodnevno spavanje kao što to činite uveče. Ne obavljajte večernje rituale uspavljivanja i ne pričajte mu dugačke priče. U protivnom, dijete bi moglo da pomisli da se „oprašta“ na duže vrijeme. Radije osmislite drugačije rituale. Neka u sobi bude polumrak, a ne potpuni mrak, poljubite dijete – na primjer, u obraz i ruku, a dugotrajno maženje ostavite za uveče. Dijete mora da zaspi samostalno.