Od samog rođenja, dječaci i djevojčice se različito razvijaju. Kasnije su razlike očigledne u mnogo čemu, pa i u načinu igre.

Čak i u porodicama koje svojim djevojčicama kupuju igračke traktore i ohrabruju svoje dječake da zagrle sestrinu lutku, najveći broj djevojčica će prije izabrati roze ponija nego vatrogasna kola, dok će dječaci radije da uzmu ponuđeni vozić umjesto Zvončice ili Pepeljuge.

Razvoj mozga dječaka prije rođenja

Dječaci u materici su male testosteronske mašine.

“U stvari, muška beba se rađa sa toliko testosterona kao 25-ogodišnji mladić”, kaže dr Margaret MekKarti, profesor fiziologije na Univerzitetu Merilend, koja proučava rani razvoj mozga.

Nakon rođenja, taj hormon brzo opada i biva na mnogo nižem nivou, sve dok dječak ne dostigne pubertet.

Razlike prije dolaska na svijet

Pojedini stručnjaci su u izvjesnoj mjeri podozrivi prema teoriji da se mozak dejčaka i djevojčica različito razvija još prije rođenja, oblikujući ih u «posebnaa» mala bića. Međutim, prof. Šeri Berenbaum kaže:

“Znamo da postoje fizičke razlike između mozga dječaka i djevojčice: i na rođenju, i kasnije – kako djeca rastu. Ali, barem za sada, ne znamo tačno kako te razlike utiču na ponašanje, ličnost i ostalo. To je i dalje tajna”.

Među mnogim “poslovima” testosterona je i da oblikuje razvoj mozga muškarca.

Istraživanja na životinjama su pokazala da on “dotjeruje” sinapse – veze između moždanih ćelija, reko kojih se vrši prenos nervnog impulsa sa jedne nervne ćelije na drugu.

Razvoj mozga djevojčice u maminom stomaku

Djevojčice takođe proizvode izvjesnu količinu testosterona prije nego što se rode, ali ni približno toliko kao dječaci, objašnjava dr Berenbaum. I, dok djevojčice ne počnu da proizvode ženske hormone – kao što je estrogen, izgleda da testosteroni imaju mali uticaj na njihov razvoj mozga. Drugim riječima, djevojčice imaju mozak koji bi imali dječaci da nije “preoblikovan” testosteronom.

Ništa nije konačno

Ove, na izgled male razlike u strukturama mozga, ne mora nužno da znače da će dječaci biti bolji u nekim mentalnim aktivnostima, a djevojčice u drugim. Naime, dr Berenbaum objašnjava da su mladi mozgovi krajnje “uobličljivi”, a “ključ” povećanog ili smanjenog razvoja nekih njihovih oblasti zavisi od toga kako se koriste.

Razlike ne ukidaju slobodu

Prof. Onur Ginterkin, biolog i psiholog na Bohumskom Univerzitetu, specijalista je u istraživanju muškog i ženskog mozga.

“Ne možemo reći da nema bioloških razlika. Ima ih. Ali, sa druge strane, time što takve razlike postoje – ne možemo ni da tvrdimo da je sudbina  muškaraca i žena zapečaćena. To nije tako. Mi smo, zapravo, apsolutno slobodni”.

Da li djevojčice imaju tendenciju da mnogo lakše zaplaču od dječaka zbog toga što je njihov mozak građen da ih čini takvim? Ili, da li je njihov mozak oblikovan njihovim emocijama? Ili je malo i od jednog, i od drugog? Mi to još ne znamo”, kaže dr Berenbaum.

Da bi se “misterija” pojačala, postoje pojedinci koji, jednostavno, nisu uvijek u skladu sa stereotipima. Ima dosta muškobanjastih djevojčica, koje pokazuju malo interesa za lutke, i dječaka koje privlače “ženske aktivnosti” od najranijeg uzrasta. Ipak, najčešće su ta djeca sasvim dovoljno uklopljena u granice važećih normi.

Da li različito razmišljaju

Djevojčice su bile nešto bolje u pamćenju i kazivanju napamet liste riječi, i neznatno bolje u zadacima koji su zahtijevali spretnost prstiju i brzo razmišljanje. Dječaci su bili nadmoćni u prostornim zadacima, kao što je sređivanje kocki prema zadatim obrascima.

Mozak je, iznad svega, fleksibilan. U dječjem uzrastu, grade se nove veze između moždanih ćelija, nalaze iskustveno nove preokupacije, i bruse nove vještine (čitanje, učenje).

Djevojčica koja se ovog mjeseca isključivo igra lutkama, sljedećeg mjeseca može da pređe na konstruktorske igračke – sa metalnim dijelovima, zavrtnjima i specijalnim alatom, ili na kocke raznih oblika i veličina, poput drvenih ili Lego kocki.

Čak i ako se kod nje nikada ne razvije fasciniranost igračkama automobilima, ona može izuzetno da uživa u svom biciklu i nauči kako da popravi lanac na njemu kada spadne.

Uticaj hormona testosterona

Jedna ogledna studija je otkrila da su i ženka i mužjak laboratorijskih životinja koje su bile izložene dodatnom testosteronu prije rođenja – bolje obavili testove kretanja kroz lavirint, i to kratko vrijeme nakon rođenja. Iako naučnici nisu spremni da izvuku zaključke o ljudima na osnovu ovog ispitivanja, dobijeni rezultati su pokazatelj da testosteron može da poboljša prostorno rasuđivanje.

Dječak možda nikada neće poželjeti da sipa zamišljeni čaj lutki, ali može da nauči kako da brine o kućnom ljubimcu (a kasnije kako da podiže sopstveno dijete).

Očigledno je da sve kasnije razlike imaju veze sa uticajem okoline, učenjem po modelu, raznim socijalno-psihološkim faktorima. Ili, kako to kaže dr Berenbaum: “Biologija nije sudbina”.

Poređenje mozga dječaka i djevojčica tokom rasta

Nakon rođenja, mozak dječaka i mozak djevojčica nastavljaju različitim putevima. Studije koje su obavljene uz pomoć magnetne rezonanace, pokazale su da se neke oblasti brže razvijaju u ženskom mozgu, a druge u muškom.

Veličina mozga takođe varira. Muški mozak poraste neznatno više od ženskog (teži je oko stotinak grama), mada značenje toga nije otkriveno.

■ Duboko unutar mozga, u okviru baznih ganglija, nalazi se struktura zvana caudate nucleus. Ranije se mislilo da se ona prvenstveno bavi kontrolom voljnih pokreta, ali se u posljednje vrijeme potvrdilo da je veoma uključena u proces učenja i memorije, naročito u pogledu obrade povratnih informacija. Neka istraživanja su pokazala da ta struktura, koja pomaže u kontroli jezika i emocija, kod djevojčica ima tendenciju da bude veća nego kod dječaka. Taj dio mozga, na primjer, postaje posebno aktivan kada neko gleda fotografiju voljene osobe.

■ Dio kore velikog mozga, corpus callosum, povezuje lijevu i desnu moždanu hemisferu. To je, zapravo, tanak snop nervnih vlakana preko kojih se prenose informacije. Neke studije ukazuju da je taj cerebralni kanal za komunikaciju veći kod djevojčica nego kod dječaka. Za sada, nema čvrstih osnova da ta razlika obavezno dovodi do različite vrste razmišljanja. Međutim, neki naučnici smatraju da bi to moglo da znači da djevojčice imaju tendenciju da koriste i lijevu i desnu polovinu mozga u rješavanju problema.

■ U studijama na oglednim životinjama je otkriveno da mužjaci imaju neznatno veću amigdalu, stukturu mozga koja kontroliše dublje emocije, kao što je strah. Amigdala je, inače, naziv za veliki sklop jezgara, smješten u vrhu sljepoočnog režnja. Moglo bi se reći da je to centar za emocije, svojevrsno skladište emocionalnog pamćenja. U tom dijelu mozga dolazi do “obrade” informacija koje imaju adekvatnu emocionalnu važnost i kontekst, što znači da na osnovu njih osjećamo i doživljavamo ono što nam se događa.