Više od tri četvrtine zaposlenih u Republici Srpskoj mjesečno zarađuje iznose koji nisu ni blizu prosječne neto plate, koja je u avgustu ove godine iznosila 910 KM.

Prema podacima Zavoda za statistiku RS, u Srpskoj je u martu 2019. u RS bilo zaposleno 269.313 radnika. Kad se u obzir uzmu prosječne plate po djelatnostima, čak 206.827 radi za platu 785 KM i manje, dok više od 66 odsto svojim primanjima ne doseže ni trošak prehrane iz sindikalne potrošačke korpe za četvoročlanu porodicu.

Podaci Saveza sindikata RS pokazuju da je u avgustu ova korpa ukupno koštala 1.886 maraka, od čega je izdatak za prehranu iznosio 704 KM.

Sa najnižim prosječnim platama, između ostalih, životare i radnici koji su najbrojniji u RS, a to su građevinari koji u prosjeku zarađuju 628 maraka, ugostitelji – 642, trgovci – 696 KM. Zaposleni u prerađivačkoj industriji mjesečno u prosjeku zarađuju 756 KM, što znači da oni svojim primanjima pomenuti izdatak za hranu premašuju za nekih 50-ak KM.

S obzirom na to da rast primanja građana unazad deceniju ni približno nije pratio povećanje troškova života, ne čudi što se životni standard mnogih porodica u RS u ovom periodu srozao.

Milenko S, konobar iz Banjaluke, kaže da mjesečno zarađuje 700 KM, te da njegov radni dan nerijetko traje po deset i više sati.

– Supruga radi u jednom marketu, za platu od 650 maraka, što znači da se naša mjesečna primanja kreću oko 1.350 KM. Kod mene bude i nešto bakšiša, ali to je taman za neke dnevne potrebe, dok sam na poslu. Imamo dvoje djece, dva školarca, pa dok poplaćamo sve neizbježne troškove ostane nam taman toliko da se prehranimo. Sreća, nismo podstanari, jer bismo, u tom slučaju, bili više gladni nego siti. Razmišljamo i o odlasku u inostranstvo, da bar znamo za šta radimo  – ističe naš sagovornik.

U udruženjima potrošača naglašavaju da je najteže upravo onim porodicama u kojima oba člana rade za niske plate.

– Još je dobro kad neko prima prosječnu platu, jer većina ipak radi za manje zarade, kojima mogu da pokriju tek trećinu potrošačke korpe. A troškovi života samo rastu, što se neminovno odražava na kvalitet života. Zato naši ljudi sve masovnije odlaze u inostranstvo – kaže izvršna direktorka Udruženja građana „Don“ iz Prijedora, Murisa Marić.

Iz Saveza sindikata RS nedavno su poručili da je odlazak ljudi, koji treba da stvaraju novu vrijednost, veliki problem, te da je uslov za njihov ostanak povećanje plata. Naglasili su da je, u pravcu zaustavljanja ovog negativnog trenda, važno povećanje kako najniže, tako i sektorskih plata.

– Imamo neoborive argumente za neophodnost donošenja okvirnog trogodišnjeg dokumenta, kojim bi Vlada Srpske precizirala i obavezala se da će plate u RS rasti.  U posljednjih 10 godina iz budžeta su direktno u podsticaj realnom sektoru otišle stotine miliona KM, ali se to nije pojavilo kao povećanje plata ni u jednom procentu. Naime, na nivou godine plata nije rasla ni 12 KM. Dobit u privredi je na godišnjem nivou rasla za preko 11, a plata ni za dva odsto – rekla je predsjednica ovog saveza Ranka Mišić.

Iz Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite RS poručuju da preduzimaju sve mjere za povećanje plata u Srpskoj i zaustavljanje odlaska mladih ljudi, dok poslodavci ponavljaju da rast plata mora da bude realan, a da je za privrednike veoma značajno i da budu smanjeni porezi i doprinosi.

Porodici za hranu dnevno ostane 13 KM

Istraživanje portala Srpskainfo pokazalo je da je jednoj četvoročlanoj porodici u RS mjesečno za sve izdatke, osim hrane, potrebno cijelih 940 KM.

Pod pretpostavkom da jedan član zarađuju 650 maraka, koliko iznosi prosječna zarada u ugostiteljstvu, a drugi 695 KM, koliki je prosjek u trgovini, nije teško izračunati da domaćinstvu za prehranu mjesečno ostane oko 400 KM.

To znači da četvoročlana porodica, odnosno, otac, majka i dvoje djece koja idu u školu, dnevno na hranu mogu da potroše oko 13 KM.

Naša računica je pokazala da se prosječan mjesečni trošak za stanarinu, grijanje, struju, vodu, odvoz smeća i održavanje zgrade kreće oko 370, dok internet, kablovska, RST pretplata i dva računa za mobilni telefon koštaju oko 105 KM. Jedna porodica u prosjeku, a da ne pretjeruje, potroši rezervoar goriva, što sa jednom mjesečnom đačkom kartom košta oko 130 KM. Za doručak dvoje djece u školi, kao i obrok, te po jednu kafu za roditelje, mjesečno je potrebno obezbijediti oko 260 KM, pod pretpostavkom da niko od njih dnevno ne pojede nešto skuplje od 2,5 KM.

Za higijenu, odnosno šampon, sapun, pastu za brijanje, pastu za zube, deterdžent za veš, kreme, sanitarije, deterdžent za suđe, treba oko 70 KM.

Izvor: srpskainfo