Mother And KId Daughter Brushing Teeth Together, Image: 316643722, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Profimedia, Alamy

Koje higijenske navike dijete predškolskog uzrasta bi trebalo da usvoji i kako mu pomoći u tome, savjetuje pedagog Jelena Holcer.

Osnovne higijenske navike koje kod djeteta treba da “usadite” su:

Pranje ruku

Djeca često stavljaju u usta ruke ili neke druge predmete. U periodu dok im rastu zubići i svrbe ih desni, ovo ima određenog opravdanja, ali i tada treba insistirati na upotrebi odgovarajuće mekane cucle ili glodalice (igračke predviđene za to).

Takođe, u ranom uzrastu, stavljanje predmeta u usta je i način upoznavanja sa svijetom koji ih okružuje, oblik eksperimentisanja. Roditelji su, međutim, skloni da ovakvo ponašanje svoje djece tolerišu i kada ona izađu iz ovih razvojnih faza. Čim primijetite da vaše dijete stavlja ruke u usta, pitajte ga zašto to čini, opominjite, premestite mu pažnju na nešto drugo… Odnosno, nemojte dozvoliti da se ova loša navika dodatno učvršćuje vašim odobravanjem. Pranje ruku je jedna od prvih higijenskih navika koje dijete treba da samostalno ustanovi. Naravno, najprije će prati ruke uz vašu pomoć, a vi ćete ga već od treće godine podsticati da to uradi samostalno. Odredite obavezna pranja ruku, to jest konkretne situacije kada se ono ne može izbjeći. To su: prije jela, poslije upotrebe kupatila, poslije igranja napolju, odmah po dolasku kući, poslije dodira sa životinjama…

Vaša obaveza je da pri uspostavljanju ove navike budete uporni i dosljedni. Na primjer, ako ste kao pravilo uveli pranje ruku poslije upotrebe toaleta, ne dozvolite djetetu da izađe iz kupatila a da nije opralo ruke, pod izgovorom: “Kasnije ću, proći će mi crtani, samo da popijem malo soka…”.

Pranje zuba

Njega usne duplje djeteta sprovodi se odmah nakon rođenja. Kada izrastu prvi mliječni zubići, već je vrijeme za pranje čistom vodom i četkicom prilagođenom za ovaj najmlađi uzrast.  Početkom treće godine života, počinje se sa upotrebom paste za zube. Stručnjaci preporučuju pastu za zube bez fluora, jer djeca tog uzrasta ne uspijevaju da ispljunu pastu, već je gutaju. Između pete i sedme godine, može se početi sa korišćenjem paste sa fluorom, uz nadzor roditelja.

Lični roditeljski primjer je i ovdje veoma važan. Tako, ukoliko perete zube zajedno, koristeći pritom šarene četkice, mirisne paste, satove za mjerenje dužine pranja… ova aktivnost djeci postaje draža i zanimljivija. Samim tim, brže će je usvojiti kao sastavni dio svog dana. Do osme godine, dijete bi trebalo da savlada pravilnu tehniku pranja zuba i samostalno održava oralnu higijenu. Najbolja zdravstvena preventiva očuvanja zdravlja zuba je adekvatna oralna higijena i redovne posjete stomatologu.

Kupanje

Kada formirate naviku kupanja djeteta, tek poslije polaska u školu kupanje može biti samostalno. Sve do tada, s obzirom da vi kupate dijete, navika se sastoji u tome da dijete ovu aktivnost prihvata kao nešto sasvim uobičajeno i redovno. Ukoliko pripadate velikoj grupi roditelja koji svoju djecu moraju da nagovaraju na kupanje, obratite pažnju da ne koristite izraze koji će mu ovu aktivnost još više omrznuti. Tako, nemojte reći djetetu da je kupanje važno jer se ono: “isprljalo”. Dijete će razumjeti da je time prljavo sve u vezi njega, a to može stvoriti unutrašnju zabunu. Negativna slika o svom tijelu i sebi stečena u ranom djetinjstvu može imati brojne posljedice. Umjesto da je “prljavo”, recite mu da se radi o higijeni, obavezi koja se ne dovodi u pitanje, da je to jedan od načina da se sačuva zdravlje… Za mnogu djecu, rješenje da im se kupanje omili jeste kada napunjena vodom, gumene igračke i mogućnost da se u vodi igraju, zabavljaju.

Sređivanje sobe

Već u predškolskom uzrastu, ukoliko dijete ima svoju sobu, pokušajte da ga motivišete da je, primjereno uzrastu, samostalno sređuje. Tako, najprije naučite dijete da samostalno odlaže svoje igračke poslije igranja. To podrazumijeva stavljanje igračaka na njihovo mjesto po kutijama. Neposredno pred školu, i u nižim razredima, dijete će uspijevati da svoju nošenu odjeću odlaže u korpu za pranje odjeće, a čistu slaže u svoj orman.

Minimum održavanja higijene

Ukoliko pokušavate da sa djetetom utvrdite minimum održavanja higijene (na primjer, u sređivanju sobe), potrudite se da vaš dogovoreni minimum zaista bude stvarni minimum, a ne potpuna higijena. Ukoliko je vaš zahtjev pretjeran, rizikujete kontraefekat, to jest razdražljivo i još više neprijateljski raspoloženo dijete. Kada su odjeća i igračke na mjestu, soba već djeluje uredno. Ipak, sa uzrastom se mijenjaju navike održavanja osnovne higijene sobe.

Oko desete godine, dječja soba se može pretvoriti u džunglu punu otpadaka hrane, razbacanih stvari, svesaka, papuča… Ove nove, promijenjene navike su odraz preokupiranosti nekim drugim, pubertetom uzrokovanim situacijama. Da biste postigli minimum higijene i urednosti, odredite jasna pravila.

Na primjer: jedan dan u nedjelji dijete mora da očisti prašinu, usisa tepih, skloni razbacane stvari… a svakog dana đubre mora da bude po kantama, garderoba za pranje ne smije da se vuče po podu, otpaci hrane moraju odmah da se iznesu napolje… Ne zaboravite, ono što je vama nered i haos, djeci može biti savršen red. Ukoliko vaša pravila obuhvataju potpuni red, djeca se u toj sobi neće osjećati prijatno, to jest neće se osjećati kao da zaista imaju svoju sobu. U vremenu puberteta, njihova soba je simbol prostora slobode i njihovog ličnog, privatnog svijeta.

Jelena Holcer, pedagog