Za ovaj dan se vezuje nekoliko vjerovanja, a ni jedno nije ni nalik onom za koji smo već čuli…

Za razliku od mnogih drugih crkvenih praznika, kada se “zabranjuje ovo ili ono”, kod nas se kaže da na Miholjdan baš treba raditi – ali ne u kući, piše Lovesensa.

Taj običaj potiče iz vremena kada su se početkom oktobra obavljali posljednji poljoprivredni radovi pred početak zime, tako da su sve snage bile uprte u te poslove, a oni kućni mogu da sačekaju i zimsko vrijeme.

Postoji i vjerovanje da se na Miholjdan nikako ne treba vjenčavati. I ovo je vjerovanje, takođe, utemeljeno na tome da svatovi ne bi mogli da okupe goste, jer su svi zauzeti drugim poslovima za pripremu za zimu.

U Boki Kotorskoj, Miholjdan zovu još i gospodski praznik, jer su ga slavile čuvene pomorske porodice tog kraja, a mornari na ovaj dan nikada nisu isplovljavali na more kako ne bi uvrijedili sveca.

Miholjsko ljeto, stare žene, babije ljeto, ljeto sv. Martina, sirotinjsko ljeto – sve su to nazivi koji pokrivaju isto vremensko razdoblje – prvu polovinu 10. mjeseca u godini. I, naravno, lijepo vrijeme koje najčešće ukrasi početak oktobra.

U svim dijelovima sijveta, među hrišćanima pogotovo, upravo sinonimi za pogodne oktobarske vremenske prilike vezuju se, najprije, za obavljanje poljoprivrednih poslova na kraju sezone, a onda i za neka uvriježena narodna vjerovanja. Jer, činjenica je da radno proslavljanje Miholjdana 12. oktobra kao dana posvećenog i arhangelu Mihailu, govori o nereligioznom povodu za svetkovine, pošto se odvijaju na poljima ili njivama. I, to još kada vlada lijepo vrijeme, pa se svi srećni i zadovoljni rastaju sa ljetom.

Kako nam je objasnila meteorolog Verica Gburčik, Miholjdan nije slučajno izabran termin, i za ovaj period nisu ustaljena narodna vjerovanja samo kod nas.

“U mnogim narodima postoji miholjsko ljeto, iako se različito zove – objašnjava meteorolog Verica Gburčik. – A, Miholjdan uopšte slučajno nije izabran termin. Pojavu koju mi zovemo miholjsko ljeto u Americi zovu “old vajfs” ili “stare žene”. Interesantno je i što se kod nas miholjsko ljeto nekada zvalo babinje ili babije ljeto.”

Gburčik ovo tumači činjenicom da je u ovo doba godine relativno toplo, da su ljetnje vrućine uminule, pa je vrijeme prijatno. Tada žene, naročito starije među njima, lakše rade i više vremena mogu da provedu u polju.

“U Francuskoj postoji isti običaj”, dodaje Gburčik.

Ovo doba godine obilježava se na sličan način, ali se tamo zove ljeto svetog Martina, po tamošnjem svecu.

Interesantno je da se, iako je ovaj naziv ustaljen u narodu, Miholjdan ne vezuje ni za jednog pravoslavnog sveca. Kako bilježi Mile Nedeljković u knjizi “Srpski običajni kalendar”, “Miholjdan se pouzdano ne može vezati ni za svetog arhanđela Mihaila, koga na ovaj dan praznuju katolici”.