Primarijus dr Budimir Ješić: Dječaci i djevojčice koji u periodu rasta najviše vremena provode sjedeći, stvaraju nesklad između tijela koje raste i mišića koji su slabi…

Zbog sve veće neaktivnosti, čak 50 odsto školaraca ima lošu poziciju trupa, koja vremenom dovodi do kifoze kičme. Bol u leđima ukazuje na mišićne probleme, ali su asimetrije trupa mnogo opasnije, zbog čega je važno na vrijeme uočiti izbočenja i asimetrije između ramena, struka i kukova.

Prema riječima ortopeda Budimira Ješića, zakrivljenje kičme veće od 10 stepeni zahtijeva fizikalnu terapiju i proceduru jačanja muskulature, 30 stepeni zahtijeva nošenje midera, dok je kod velikih zakrivljenja kičme operacija neophodna.

– Djeca koja u periodu rasta najviše vremena provode sjedeći, stvaraju nesklad između tijela koje raste i mišića koji su slabi. Školska torba koja se nosi na jednom ramenu dovodi do dodatnog, refleksnog krivljenja, jer dijete “bježi” od bola u ramenu na drugu stranu – upozorava dr Ješić.

* Koji znaci ukazuju na to da dijete ima problem sa kičmom i da mu je potrebna pomoć ortopeda?

– Djeca dolaze kod ortopeda zbog bolova ili zbog deformiteta kičmenog stuba koji primijete roditelji ili nastavnici. Bol u vratu, leđima ili krstima najčešći je usljed mišićnih problema, dok se skolioza i kifoza primjećuju po asimetrijama trupa. Svaki roditelj treba da posmatra dijete i primijeti ukoliko mu je jedno rame podignuto ili lopatice previše izbačene unazad. Trouglovi stasa, odnosno ramena, struk i kukovi, treba da budu simetrični. Ako je tijelo sa jedne strane zaravnjeno, a sa druge zaobljeno, znači da se radi o spondilozi. Adamsov test se radi tako što dijete stoji i nagne se prema naprijed. Ako se na leđima vidi izbočenje sa jedne strane, to je znak asimetrije trupa, koja ukazuje na početak deformiteta.

* Da li ste se u praksi susretali sa drastičnim primjerima krivljenja kičme? 

Na pregled su nam dolazila djeca koja imaju skoliozu od 100 stepeni, što znači potpuno iskrivljnu kičmu. To se dešava, jer roditelji ne žele da se suoče sa problemom, bježe od istine ili traže rješenje na pogrešnim stranama. Takođe, imali smo jednu djevojčicu kojoj je dijagnostikovana skolioza, zbog čega joj je rečeno da je dobro da pliva. Krenula je da trenira i postala prvak Srbije u plivanju, ali na kraju ipak nije mogla da izbjegne operaciju. Nastavila je sa trenizmima i nakon operacije je sve bilo u redu.

* Sa kojim problemima i deformitetima kičme kod djece se najčešće susrećete?

– Više od 50 odsto djece ima posturalnu disfunkciju, odnosno loše držanje i poziciju trupa. To samo po sebi nije opasno, ali vremenom može da dovede do kifoze, osnosno krivljenja kičme i takozvanih “oblih leđa”. Ovaj deformitet je češći kod muškaraca i prepoznaje se po ramenima pognutim ka naprijed. U početnom stadijumu se može ispraviti, ali kasnije dolazi do promjena na pršljenskim tijelima. Tada je ispravljanje otežano, samo u pojedinim slučajevima se postiže korišćenjem midera ili operacijom. Drugi najčešći deformitet je skolioza, odnosno uvrtanje kičmenog stuba i rotiranje u stranu. Ovaj problem je mnogo ozbiljniji i ako se ne liječi u prvim stadijumima, može da se riješi isključivo operacijom. Uzrok nije utvrđen, čak sedam puta je češći kod djevojčica i najčešće nastaje u periodu brzog rasta, odnosno od 14. do 17. godine.

* Koliko su problemi sa kičmom kod đaka učestali?

– U posljednje vrijeme se povećava broj djece koja dolaze na preglede zbog problema sa kičmenim stubom. To su uglavnom djeca predškolskog uzrasta, koja se žale na bol između lopatica i predjelu vrata. Najteži slučajevi gdje je operacija neophodna nisu tako česti. Od ukupnog broja djece koja dođu kod ortopeda na pregled, kod jedan odsto je operacija neophodna, što je oko 100 operacija godišnje.

* Zbog čega sve češće dolazi do problema sa kičmom kod djece?

– U razgovoru sa ostalim ortopedima, zaključili smo da je ovaj porast najvjerovatnije uzrokovan smanjem aktivnošću djece u odnosu na ranije decenije. Dugo sjedenje za kompjuterom, loše držanje zbog mobilnog telefona i manjak sportskih aktivnosti uzrokuju slabost muskulature, koja se u periodu rasta najviše razvija. Tada dolazi do disproporcije između trupa, koji je porastao i musukulature koja je slaba. Takođe, djeca najčešće nemaju svijest o tome da treba da se isprave dok hodaju ili sjede. Oni koji se bave sportom najčešće imaju mnogo bolje držanje, ali ni to više nije pravilo.

* U kom uzrastu najčešće dolazi do problema sa kičmom? Do kog uzrasta se problem može riješiti?

– Do problema dolazi u periodu brzog rasta, koji se najčešće dešava od 10. do 17. ili 18. godine. To je period puberteta kada djeca najviše rastu i kada postoji opasnost od deformiteta. Do tog perioda ima svrhe da se rade vježbe i nose mideri. U kasnijem uzrastu sve što možemo da uradimo jeste da učinimo da se stanje ne pogorša, dok ispravka nažalost nije moguća.

* Koliko nošenje teške đačke torbe može da naškodi kičmi?

– Ukoliko su previše teške, đačke torbe mogu da izazovu bolna stanja, prije nego ozbiljne deformitete kičme. Nonšalantno nošenje torbe na jednom ramenu dovodi do bolova u leđima zbog refleksnog krivljenja u jednu stranu, jer dijete “bježi” od bola na drugu stranu. Zbog ovakvog opterećenja, dolazi do istezanja muskulature sa jedne strane. Zato je potrebno nositi ranac preko leđa sa kaišem oko struka, koji pruža dodatnu tačku uporišta. Svjetska zdravstvena organizacija je propisala da djeca u periodu rasta i razvoja mogu da nose torbe koje su teške maksimalno 10 do 15 odsto njihove ukupne težine. Ukoliko poštujete savjete i preporuke, a dijete je u dobroj fizičkoj formi, ne bi trebalo da bude problema.

* Šta sve podrazumijeva liječenje deformiteta kičme kod osnovaca i srednjoškolaca?

– Sve zavisi od stadijuma deformiteta. Ako je zakrivljenje na snimku do 10 stepeni, smatra se da je sve u redu. Sve preko toga zahtijeva liječenje. To podrazumijeva najprije vježbe, fizikalnu terapiju i proceduru jačanja muskulaure asimetričnim vježbama. Ako krivine dostignu 30 stepeni, liječenje podrazumijeva nošenje midera. Operacija je krajnje rješenje za krivine koje ne mogu na drugi način da se isprave.

* Šta treba da uradimo da bismo rizik od problema sa kičmom sveli na minimum? Šta je najbolja prevencija?

– Djeca prije svega moraju da budu aktivna. To ne znači da svi moraju da se bave sportom i treniraju, ali svakako moraju da budu u dobroj formi. Nažalost, u praksi je čest slučaj da su jedino djeca koja treniraju zapravo aktivna, dok se ostali uopšte ne kreću. Ako želite da dijete bude zdravo, ono ne smije da sjedi po cio dan, mora da provodi vrijeme u šetnji i igri kako bi tjelesni razvoj bio normalan. Zdravo dijete ima mnogo energije, jako je i izdržljivo. Zbog toga, osim redovnih časova fizičkog, mora da ima i dodatne aktivnosti.