Mnoga djeca u nekom trenutku počnu da lupaju glavom o zid, što roditeljima djeluje zastrašujuće. Ima li razloga za brigu ili je to samo faza u razvoju?

Nije rijetkost da bebe ili manja djeca odjednom na sve počnu da reagujui lupanjem glavom o zid ili pod, a iako roditeljima to izgleda strašno i se često pitaju “da li to normalno” i “zašto moje dijete to radi” – bez brige, nije to ništa čudno.

Takvo ponašanje je zapravo prilično uobičajeno, pogotovo za dvogodišnjake. Ta faza može da traje i nekoliko mjeseci, a ponekad i duže.

Zbog čega djeca imaju tu potrebu? 

Ritmičko udaranje glavom djecu zapravo smiruje, pa to često znaju da rade kad su uznemireni, frustrirani, ljuta, čak i uplašeni.

Ponekad dijete tako traži dodatnu pažnju, a ponekad može biti u pitanju i neka fizička bol koju dijete ne može da objasni, pa lupanjem glavom u zid ili pod zapravo preusmjerava svoju bol.

U rijetkim situacijama, lupanje glavom može ukazivati na autizam, simptome iz autističnog spektra ili neki drugi poremećaj, pa ako sumnjate na nešto od toga, svakako se obratite ljekaru kako biste reagovali na vrijeme ili samo otklonili  sumnje.

Šta uraditi i da li treba reagovati kad počnu da lupaju glavom? 

Obično se kaže da to rade djeca sa viškom energije koja nisu imala prilike da je se oslobode pa lupanjem glavom izbacuju nepotrošenu energiju i agresiju. S toga, ako dijete ima običaj da lupa glavom o zid, trebalo bi mu omogućiti redovne fizičke aktivnosti da se kroz njih isprazni.

Djeca koja su tome sklonija od drugih možda zaista traže samo malo više roditeljske pažnje, pa pokušajte da se malo više posvetite djetetu, ali ne onda kada već lupa glavom, već ranije, tako da do lupanja uopšte i ne dođe.

Možete im uvesti i neke ritmičke igre kojima će postepeno gubiti želju za ritmičkim lupanjem glavom. Plešite, svirajte, pjevajte, dajte im da udaraju po “bubnjevima”.

Neka djeca se, pripazite i na to, ritmičkim lupanjem glavom zapravo uspavljuju, pa provjerite da li vaše dijete ima utvrđen ritam spavanja, jer je možda premoreno kad to počne da radi.

Čuvajte njihovu glavicu jer, iako većina djece ne lupa glavom toliko jako da se povrijedi i sami će smanjiti intenzitet lupanja ako počne da ih boli, svejedno pripazite da lupanje ne bude prejako.

Prirodno je da se svaki roditelj naježi na pomisao – “pustićemo dijete da se udara, ali ne prejako”, ali znajte – to stvarno nije neobična pojava.

Vjeruje se kako više od 20 odsto djece sigurno prođe tu fazu, a brojka je možda i veća, jer je roditelji ne prijavljuju, znajući da je riječ samo o fazi.

Ali, ako dijete pritom počne i čudno da se ponaša, zatvara u sebe i sve se češće počne koncentrisano da lupa glavom o zid i udubljen u osjećaj koji im daje ta ritmička radnja, tad je tek vrijeme za razgovor sa stručnjacima.

U svim drugim slučajevima dijete će samo odjednom prestati.