Svi pravoslavni vjernici danas slave Svetog Luku. Sveti Luka je jedan od četvorice jevanđelista i pisac je Jevanđelja po Luki i Dela apostolskih.

Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas slave Svetog Luku, slavu u narodu poznatu kao Lučindan. Sveti Luka se smatra savremenikom Isusa Hrista, zaštitnikom ljekara i osnivačem hrišćanskog ikonopisa.

Sveti apostol i jevanđelista Luka je rođen u Antiohiji, oblast u današnjoj Turskoj, i bio je, prema predanju, veoma obrazovan čovjek. Izučavao je grčku filozofiju, medicinu i živopis. Po susretu sa Hristom, ubrzo je uvršćen među 70 apostola i poslan na propovijed, a na putu u Emaus vidio je vaskrslog Gospoda.

Po silasku Duha svetoga na apostole, Luka se vratio u Antiohiju i zajedno radio sa apostolom Pavlom, s kojim je putovao u Rim, preobraćajući neznabožce u hrišćanstvo.

Na molbu brojnih hrišćana i intelektualne elite toga vremena, Luka je napisao Jevanđelje u svojoj 60 godini života. Svaki jevanđelista na svoj način daje temeljne crte Isusovog lika, a za Luku je Isus prvenstveno Gospodin, odnosno gospodar, koji ljude plijeni plemenitošću, ljepotom, milinom, otmjenošću poruke i sjajem nastupa kroz koji probija njegova božanstvenost.

Poslije smrti apostola Pavla, Luka je nastavio da propovijeda hrišćanstvo po Italiji, Dalmaciji, i Makedoniji. S obzirom da je izučavao živopisanje, oslikao je tri ikone Presvete Bogorodice za koje se vjeruje da su najvjerodostojnije, jer smatra se da je sveti Luka lično poznavao Bogorodicu i da su ove ikone sa njenim likom najbliže njenom pravom izgledu, a poznata je i “ikona u ikoni”, koja predstavlja Svetog Luku i u perspektivi ikonu Bogorodice koju svetitelj oslikava. Takođe, naslikao je ikone svetih apostola Petra i Pavla. Zato se sveti Luka smatra osnivačem hrišćanskog ikonopisa.

Praznik je u narodu poznat kao Lučindan i česta je slava srpskih porodica, a vjernici ga slave i kao iscjelitelja i zaštitnika pojedinih zanata. Kao svog zaštitnika slave ga i obrazovne ustanove, među kojima je i Akademija Srpske pravoslavne crkve za umjetnost i konzervaciju.

Sveti Luka je imao 84 godine, kada su ga neznabožci mučili i potom objesili o maslinovo drvo u gradu Tebi. Za vrijeme cara Konstancija, sina Konstantina Velikog, mošti ovog svetitelja su prenijete u Carigrad gdje se čuvaju i danas, a smatra se da stopalo Svetog Luke, koje se čuva u jednom mnastiru u Crnoj Gori, liječi bolesti očiju.

U spisima na starogrčkom i crkvenoslovenskom jeziku, sveti Luka se “opisuje” kao „pouzdani ljekar duše i tijela”. Apostol Pavle ga je zvao “ljubljeni ljekar”. Poštuje se kao zaštitnik medicine i farmacije, bolnica i apoteka, ljekara, farmaceuta i bolesnika, mnogih porodica. Poznato je da je liječio besplatno. Vjeruje se da njegove mošti imaju iscjeliteljsku moć.

Običaji na Lučindan

Na Lučindan puštaju se ovnovi da skaču na ovce, a čobanima se daje svečan i bolji ručak, nose im se pite pazarice, kolači. Prema stadu se znalo i da li će “alaudža” na zemlju. Kada ovca “zateže”, znači biće teška zima. Ako ovce lakše primaju ovnove, vjeruje se da će proljeće ranije doći.

U većini krajeva, na Svetog Luku se koncima opasuju torovi da vukovi ne bi davili stoku, a govori se i: „Ide Luka, eto vuka“ ili „Sveti Luka, snijeg do kuka“, jer dolazi zima i vukovi dolaze do sela.

U južnoj Srbiji se po prvom gostu koji uđe u kuću na Lučindan gata kakva će zima ili godina biti. U Crnoj Gori kažu da je duga na nebu pojas Svetog Luke. Sveti Luka moli Boga za nas!

Danas nikako ne bi trebalo da budete prijeki i nervozni, da se upuštate u svađe i rasprave, jer je Sveti Luka bio blag i miran i uvijek pomagao ljudima.