Danas se u nekim domovima slavi Sveti Dimitrije, u narodu poznat i kao Mitrovdan.

Postoji vjerovanje da uoči Mitrovdana moraju da budu završeni svi veliki poslovi, naročito veliki radovi na polju i druge stvari koje se rade napolju, ali i da ovo nije praznik kada se primaju gosti.

Takođe, kako nalažu narodna vjerovanja, uoči Mitrovdana i Đurđevdana treba da je svako kod svoje kuće, jer ko tada ne bude u svom domu, taj će se preko cijele godine noćivati po tuđim kućama.

Za Mitrovdan se vjeruje i da predskazuje kakva će biti zima. Ako je dan sunčan, navodno će zima biti blaga, sa malo izuzetno hladnih dana. Ako na Mitrovdan padne snijeg, vjeruje se da će se zadržati sve do aprila.

Dimitrije je bio komandante Soluna i živio je u 3. vijeku.

Kada je od cara dobio naređenje da progoni hrišćane, on se na to nije obazirao već je javno propovijedao hrišćansku vjeru.

Razjareni car bacio je zbog toga Dimitrija u tamnicu. U tamnici mu se javio anđeo koji ga je okrijepio u stradanjima.

Poslije nekoliko dana je pogubljen. Solunski hrišćani su Dimitrija tajno sahranili, na mjestu njegovog groba kasnije je podignuta crkva i proglašen je zaštitnikom tog grada, a to je i danas.

Kult ovog velikog hrišćanskog mučenika brzo je stigao i do naših krajeva.

U srednjovjekovnoj Srbiji posvećeni su mu mnogobrojni hramovi, uključujući crkvu u Pećkoj patrijaršiji i kapelu u manastiru Visoki Dečani.