Božić je najradosniji hrišćanski praznik kojim se slavi rođenje Isusa Hrista. To je praznik rođenja novog života, djece i roditeljstva i kao takav, on se obilježava najljepšim vjerskim običajima.

Raznorazne varijacije u običajima uglavnom su uzrokovane podnebljem, ali osnovni elementi proslave Božića prisutni su svuda: unošenje badnjaka u kuću i njegovo paljenje, Badnje veče, česnica, položajnik…

Sama suština praznika svuda je ista – slavi se Hristovo rođenje, ali se i njeguju porodični odnosi, s obzirom na to da je tradicija da tog dana bližnji budu na okupu.

Badnji dan, veče…

Pravoslavni hrišćani ovaj praznik slave 7. januara, a dan pred Božić slavi se Badnji dan.

Prema vjerovanju, tada se ne treba šišati, brijati, ne treba sjeći nokte “da se ne bi sjeklo zdravlje”.

Na Badnji dan se ustaje rano, prije zore i tada djed i unuk – najmlađi i najstariji muškarac iz kuće – idu u šumu po badnjak. Odmah po ustajanju u kući se loži vatra i pristavlja se pečenica, a žene pripremaju kolače, torte i božićnu trpezu.

Ovom danu se najviše raduju mališani zbog “pijukanja”. Naime, djeca se skupe na slami (ne nužno, može to biti i tepih) i domaćica – u ulozi kvočke – im baca slatkiše: bombone, orahe, lješnike, čokoladice, a djeca – “pilići” – pijuču, odnosno kupe ih u žaru jer žele da prikupe najviše slatkiša.

Simbolika ovog običaja je sasvim očita: kao što kvočka prikuplja svoje piliće pod krila, gdje ih grije i čuva, tako isto roditelji brinu o svojoj djeci, a Isus Hrist o svim ljudima…

Badnjak

Prije zore muškarci iz kuće idu u šumu da posijeku badnjak. Obično se bira cer koji domaćin, okrenut ka istoku, siječe sa tri snažna udarca. Prilikom odsijecanja izgovara se molitva za zdravlje i sreću porodice. Iverak koji otpadne pri prvom udarcu se pokupi i čuva.

On se stavlja u karlicu, što pomaže da se u njoj skuplja kajmak debeo kao iver ili ako se stavi na košnice, onda niko neće moći pčelama da naudi. Nekada se prvi iver potapa u vodu koju oboljeli piju radi ozdravljenja, dok se negdje stavlja pod kvasac sa željom da u kući sve raste kao kvasac.

Jedan dio ivera se čuva u kući i vjeruje se da cijeloj porodici donosi mir i blagostanje. Badnjak se kući nosi na desnom ramenu, a kada se donese – uspravi se pored ulaznih vrata i tu stoji do uveče, kada ga domaćin unosi u kuću.

Česnica

Česnica je pogača koja se pravi od brašna vode i masti, bez kvasca. Najčešće je mijesi najstarija ukućanka prvog dana Božića, prije izlaska sunca. Zatim se okreće polivajući se vinom i lomi se na onoliko dijelova koliko ima ukućana. U tijesto za česnicu se ubaci novčić i dio iverka sa badnjaka, pa onaj koga zapadnu prilikom lomljenja će, prema vjerovanju, imati novca, zdravlja i sreće tokom cijele godine.

Pečenica

Zajedno sa badnjakom, domaćin i njegovi sinovi unose u kuću i pečenicu i slamu. Muškarci koji nose pečenicu na ražnju, uz riječi: “Dobro veče, srećno Badnje veče” stupaju desnom nogom preko praga, a u kući ih dočekuje domaćica koja posipa sa zobi domaćina i pečenicu, izgovarajući riječi: “Dobro veče! Čestiti vi i vaša pečenica.”

Pečenica je najčešće mlado prase, dok u nekim krajevima to može biti i mlado janje i naziva se veselica. Na Badnje veče se unosi u kuću i naslanja na istočni zid, gdje ostaje do Božića kada se služi na božićnu trpezu. Na prazničnoj trpezi se ne smije naći pernata živina jer ona simboliše nazadovanje i rasturanje kuće zato što kljuca i baca zemlju iza sebe.

Položajnik

Položajnik je osoba koja prva ulazi u kuću na Božić. Stupa desnom nogom preko praga, pozdravlja ukućane riječima “Hristos se rodi”, na šta mu oni odgovaraju: “Vaistinu se rodi.”

Zatim položajnik prilazi vatri i grančicom sa badnjaka je raspaljuje, govoreći “Koliko varnica – toliko parica, koliko varnica – toliko sreće i veselja” i dalje nabrajajući sve ono što misli da bi valjalo da se u domaćinovoj kući umnoži.

Kako se čestita Božić?

Na Božić se ljudi pozdravljaju riječima: “Hristos se rodi!” i otpozdravljaju sa: “Vaistinu se rodi!”