Vjernici starokalendarskih pravoslavnih crkava danas obilježavaju Novu godinu po Julijanskom kalendaru, koja se kod nas naziva i srpska Nova godina, a obilježava se i Obrezanje Isusa Hrista i Sveti Vasilije Veliki.

Novu godinu danas obilježavaju Jerusalimska crkva, Ruska crkva, Srpska pravoslavna crkva, Gruzijanska patrijaršija i Sveta Gora Atonska.

Tokom istorije hrišćanstva nije bilo jedinstva u tome od kada bi trebalo računati početak godine. Nekada je to bio mart, a potom i Vaskrs.

Sveti Amvrosije Mediolanski kaže da bi godinu trebalo početi u septembru, u slavu Svetog cara Konstantina, rođenog u Nišu.

U Vizantiji je još dugo bilo dvoumljenja. Prvi i Šesti vaseljenski sabori smatraju da je dobro da se početak godine stavi u septembar, nalazeći za to biblijsko opravdanje.

Novi zavjet uči da je Isus Hrist oko praznika jevrejske Nove godine, ušavši u sinagogu, oglasio godinu milosti Gospodnje.

U Srbiji je do cara Dušana bilo dokumenata u kojima godina počinje u martu.

Od 1989. godine ovaj dan se, na prijedlog vaseljenskog patrijarha, obilježava kao Dan tvari Božije, odnosno svega od Boga stvorenog.

Ovaj praznik “podsjeća ljude na brigu o životnoj sredini i prirodi uopšte koja je nemarnim, neodgovornim i krajnje nehrišćanskim djelovanjem čovjekovim bolno ranjena i nasilnički ugrožena”.

OBREZANJE HRISTOVO

Hrist (Božiji sin) je obrezan u hramu osmog dana po rođenju, shodno jevrejskim običajima i tada su mu nadenuli ime Isus.

Obrezanje pokazuje da je primio na sebe istinsko ljudsko tijelo, a ne prividno, kako su kasnije o njemu učili jeretici.

Isus je obrezan i jer je htio da ispuni zakon, koji je sam dao kroz proroke i praoce.

Ispunivši taj zakonski propis, on ga je zamijenio krštenjem u Svojoj crkvi.

“Jer u Hristu Isusu niti što pomaže obrezanje ni neobrezanje, nego nova tvar” (Gal. 6, 15), objavljuje apostol Pavle u Novom zavjetu.

ŠTA VAM JE ČINITI NA DANAŠNJI DAN

U hramovima se moli Gospodu Isusu Hristu da blagoslovi vijenac godine, da sačuva pravoslavlje u miru, da godina protekne dobro, da gradove Bog sačuva nepovrijeđene, da hristoljubivog vladara zemlje zaštiti i daruje mu pobjedu nad protivnicima.

Moli se i za pobjedu nad krivovjerstvom, za plodove zemaljske, zdrav vazduh, kišu sa nebesa i za izbavljenje od svih nevolja.

Srbi praznik posvećen obrezanju Isusa Hrista nazivaju i Mali Božić, pa se u mnogim krajevima na današnji dan ponavljaju neki obredi i radnje svojstveni praznovanju Hristovog rođenja.

U nekim krajevima se na taj dan spaljuju ostaci badnjaka. Kao što se za Božić mijesi česnica, za Mali Božić se mijesi poseban obredni hljeb “vasilica”, u koji se stavlja zrnevlje mnogih žitarica, bundeve, pasulja, bobice drena – za zdravlje i metalni novčić kao simbol bogatstva i sreće.

Vjeruje se da se danas ne treba svađati, jer će ljude u protivnom cijele godine tjerati baksuz, dok se u nekim krajevima vjeruje da se danas posebno treba čuvati da vas neko ne prevari.

Pravoslavna Nova godina se u novije vrijeme proslavlja kao i Nova godina 31. decembra, ljudi se okupljaju u restoranima i kućama, prejedaju se, napijaju i pucaju, a u ponoć se ljube i žele jedni drugima sreću.

Stari su govorili da bi novo ljeto trebalo dočekati budan, a da neudate djevojke gataju ako žele da znaju da li će se te godine udati i za koga.

Djevojke u BiH su gatale tako što su se prije svanuća penjale na tavan, bacale svoju obuću kroz vrata, pa ako obuća, kad padne, stoji u smjeru suprotnom od kuće – to je znak da će u tom pravcu i otići, odnosno udati se. Na Kosovu se vjerovalo da djevojka koja ne može da se uda treba na Mali Božić da prenoći u tuđoj kući, pa će odmah biti isprošena.

Mnogi božićni obredi i radnje u Srba su ponavljani ili su imali svoj završni dio o Malom Božiću, od običaja u Vojvodini da se na raskršćima pale vatre, do spaljivanja ostataka badnjaka u Hercegovini.

Na ovaj dan se mijesio i kolač “vasilica”, sličan česnici. Kolač se šarao sa tri uvezane trske ili sa tri drenove grančice uvezane crvenim koncem, koje su, po narodnom tumačenju, predstavljale Sveto trojstvo.

U nekim krajevima se vjerovalo da će biti rodna godina ako na ovaj dan padne snijeg ili bude oblačno.

SVETI VASILIJE VELIKI – PČELA CRKVE HRISTOVE

Sveti Vasilije Veliki bio je jedan od jedan od najobrazovanijih otaca hrišćanske crkve.

Rođen je u vrijeme cara Konstantina, 329. godine. Još kao nekršten učio se 15 godina u Atini filosofiji, retorici, astronomiji i svima ostalim svjetskim naukama toga vremena.

Školski drugovi su mu bili Grigorije Bogoslov i Julijan, kasnije car odstupnik. Vasilije se u zrelim godinama krstio na rijeci Jordan sa svojim bivšim učiteljem Evulom. Bio je episkop Kesarije Kapadokijske gotovo 10 godina, a završio je zemaljski život napunivši 50 godina.

U crkvenoj službi naziva se pčelom crkve Hristove, koja nosi med vjernima i žaokom svojom bode jeretike. Sačuvana su brojna Vasilijeva djela – bogoslovska, apologetska, podvižnička i kanonska.

Po njemu je nazvana i crkvena služba, koja se obavlja 10 puta u godini: 1. januara, uoči Božića, uoči Bogojavljenja, u sve nedjelje Časnog posta osim Cvjetne nedjelje, na Veliki četvrtak i na Veliku subotu. Sveti Vasilije Veliki je umro 1. januara 379. godine.