Koliko će dijete imati razvijenu krupnu motoriku nogu, ruku, leđa I trupa, koliko će se razviti mišići, kakvo će držanje imati u uspravnom položaju, kako će se kretati kroz prostor kada prohoda zavisi od vremena koje je kao beba od prvih dana života, pa sve do prohodavanja provelo na ravnoj tvrdoj podlozi, odnosno na podu.

PUZANJEM SE RAZVIJA KOORDINACIJA

Kada odmah po rođenju stavimo bebu na stomak ona će moći da sa jedne okrene glavu na drugu stranu. Sa mjesec dana može na kratko da drži glavu u vazduhu, da bi se sa tri mjeseca oslanjala na podlaktice, posmatrala okolinu i pripremala se da uskoro počne da dohvata igračku koja je ispred nje.

Ovo može svaka zdrava beba, a na roditeljima i odraslima koji brinu o njoj je da joj omoguće da bude na tvrdoj ravnoj podlozi. U prva tri mjeseca može da se koristi sto za prepovijanje, a od četvrtog mjeseca najbolje da bude na podu, jer je to period kada bebe počinju da se okreću samostalno sa leđa na stomak i moraju da imaju dovoljno prostora da to izvedu, a i zbog sigurnosti, jer sa bilo koje druge površine mogu da padnu.

Momenat kada beba propuzi naziva se “drugim rođenjem”, iako je prije osam, devet mjeseci presijecanjem pupčane vrpce fizički odvojena od majke. Tek sada kada počne da puzi ona dobrovoljno odlazi od majke i oca i svoju pažnju preusmjerava sa roditelja na spoljašnji svijet, dok će punu samostalnost steći kada prohoda. Kada će propuzati i prohodati zavisi od procesa koji se odvija u mozgu, naziva se mijelinizacija i od njega zavisi kada će mozak početi da upravlja mišićima. Na ovaj fiziološki proces se ne može uticati spolja, odvija se kod svake bebe individualno i to je razlog što neka djeca nešto  urade ranije, a neka kasnije.

Nakon što mozak počne da upravlja mišićima, informacije teku i obrnutim smjerom, dijete počinje da mijenja aktivnost u odnosu na stečeno iskustvo, ta povezanost omogućava razvoj koordinacije i besciljni pokreti postaju svrsishodne radnje. Za razliku od procesa razvoja mozga na koji ne možemo da utičemo na koordinaciju i snagu velikih grupa mišića možemo. Zato je važno okruženje u kome beba boravi, u ovoj situaciji to je boravak na podu. Sve sprave koje se nekada koriste kao što je dubak, auto sjedišta, stolice za hranjenje, ljuljaške, ogradice i sl. značajno ometaju ovaj proces i remete normalan motorni razvoj.

Snaga mišića se razvija vježbanjem, to zna svako ko odlazi u teratanu, tako i beba može da razvije svoje mišiće optimalno ako ih redovno uvježbava,  a za to je najpogodnije mjesto upravo pod. Tu će moći da puzi, podiže stvari, vuče, baca, da se uspravlja uz predmete. Omogućavanjem bebi da to radi doprinosimo njenom normalnom motornom razvoju na putu ka samostalnosti.

Kada uređujemo prostor za bebu, on treba da bude jednostavan, čist i uredan. Ako je pod previše klizav mogu da se stave podloge koje se ne pomjeraju i mogu lako da se održavaju. Beba sama u sebi ima nagon za koordinisanjem i jačanjem velikih mišića i ne treba je zatrpavati igračkama koje će joj se nalaziti na putu i preusmjeravati sa njene potrebe za kretanjem.

To se odnosi i na uključen televizor, naročito ako je postavljen nisko dole, jarke slike i zvukovi koji dopiru iz njega bebu će držati “hipnostisanu” na jednom mjestu. 

Da bi roditelji bili sigurni da je prostor u kome beba provodi najviše vremena optimalno uređen, dobro je da prije nego što je spuste na pod, sami provedu neko vrijeme na njemu. Tako će vidjeti kako to izgleda iz bebine perspektive, da li se sve vidi, da li moze da se dođe do stvari, kako je kada se iz jedne prostorije ode u drugu. Ovo je jako važno, jer će to sve uticati i na razvoj bebinog vida i osećaja sopstvenog tijela. I prije nego  propuzi imaće “mapu prostora sa referentnim tačkama” u glavi koja će joj omogućiti bezbjedno kretanje kasnije, jer je naučila postupno da procjenjuje udaljenost i brzinu.

Da bi se ova učenja odvijala nesmetano beba treba da boravi u svom  prostoru kako bi imala dovoljno iskustava u poznatom okruženju, česti odlasci na druga mjesta će je zbunjivati i otežati učenje. Ako želite da svojoj bebi nešto poklonite, neka to bude vaše vrijeme.

Radoznalost i interesovanje za spoljašnji svijet glavni je pokretač djeteta na aktivnost. Kada smo sa bebom na podu lako ćemo predvidjeti šta želi da dohvati i često nesvjesno posežemo za tim i dodajemo joj. Tako joj uskraćujemo mogućnost da do toga dođe sama. Naravno da dok još ne puzi sama igračke treba da budu na udaljenosti koju može da savlada, tako pravimo ravnotežu između njenog napora i uspjeha.

Kada je beba provela dovoljno vremena na podu, najbolje da to praktikujete od četvrtog mjeseca, oko osmog će propuzati ili će samostalno doći do sjedećeg položaja. Beba odlučuje šta će prvo uraditi u zavisnosti od njenog unutrašnjeg razvoja i nije dobro kada roditelji nameću sjedeći položaj korišćenjem raznih pomagala (auto sjedišta, ljuljaške, hranilice, dubak).

Svaka beba će puzati ako joj se za to da prilika. Puzanje angažuje velike grupe mišića nogu, ruku i leđa, omogućava koordinaciju ruke i suprotne noge što je osnova za dobru ravnotežu i uspravan hod.

Vrijeme provedeno na podu uz odgovarajuće aktivnosti je neophodno za pravilan rasti i razvoj djeteta.