Propovijedajući Hrista, glasom kao kopljem prodirali su u ljudska srca budeći vjeru u čovjeku…

Vasilije Veliki, Grigorije Bogoslov i Jovan Zlatousti su Sveta Tri Jerarha, veliki i slavni pred Bogom i pred ljudima.

Ne postoji nijedan pravoslavni kraj na zemlji do kojeg nisu doprli glasovi i propovijed trojice bogomudrih velikih učitelja Crkve Hristove koje proslavljamo 12. februara.

Sveta Tri Jerarha su neustrašivi vitezovi Pravoslavlja, jer su riječima kao mačem branili Svetu Crkvu od jeretika, raskola, nemorala i svakogdrugog zla. Oni su kao trojica ratnika Hristovih koji kao nebeskom munjom, riječima svojim obasjavaju mračni idolopoklonički i neznabožački svijet. Propovijedajući Hrista, glasom kao kopljem prodiru u ljudska srca raspaljujući božanskim ognjem vjeru u čovjeku.

Veličina njihova i veličina njihove propovijedi posvjedočena je i u njihovim imenima. Vasilije Veliki – samo nam ime kaže, Grigorije Bogoslov, a bogoslov je onaj koji o Bogu govori, zato je i on veliki, jer je veliko o Bogu govoriti. Jovan Zlatousti, kakva li je tek jaka i silna riječ njegova! Nazvan je još i zlatnom trubom, zato se i slavi kao najveći hrišćanski besjednik.

Ova trojica svetitelja rođena su u četvrtom vijeku, a njihova slava živi i do dan danas, preživjevši vijekove. Budući da su bili visokoobrazovani, odrekli su se ovozemaljskih uživanja, zamonašili se i do kraja života proveli u molitvi i postu. Po svojoj skromnosti, čistoti karaktera i nenadmašnoj dubini uma, ova trojica jeraraha postaše velika svjetila Crkve Hristove.

Međutim, slava Božija projavi se na njima mnogo poslije njihove smrti. Zajednički praznik ovih svetitelja ustanovljen je tek u jedanaestom vijeku. Tada se narod podijelio na tri grupe pristalica: Vasilijevu,Grigorijevu i Jovanovu. Sve tri grupe naroda veličale su svoju grupu kao najveću u odnosu na druge dvije. Ali, promislom Božjim, riješen je ovaj slučaj i to ga riješiše baš ova tri svetitelja. Sva trojica se javiše Evhaitskom episkopu Jovanu i to prvo svaki od njih posebno, a potom sva trojica zajedno. On im savjetovaše da se umire i da se ne svađaju oko toga koji je od njih najveći, jer su pred Bogom svi jednaki. Tom prilikom ga zamoliše da im sastavi jednu zajedničku službu i tako ustanovi zajednički dan praznovanja.

Po njihovoj molbi i savjetu bi učinjeno i to još više uveća slavu svetitelja među ljudima, a ljudi počeše još više slaviti Boga i moliti Ga za mir i radost. Tako ova tri svetitelja doniješe mir među posvađane ljude i ne samo tada, nego i danas oni donose mir i radost onima koji se Bogu i njima mole.

Kroz ova tri svetitelja proslavio se Bog i potvrdila se Njegova Trojična Božanska ličnost. Ono što su Sveta Tri Jerarha Gospodnja propovijedala za života, to Bog potvrdi po njihovoj smrti mnogo godina kasnije. Ova tri današnja stuba Crkve Hristove istakla su se kao veliki bogoslovski pisci i tumači svetog Jevanđelja i sva ta njihova djela uvijek će ostati kao velika i jaka klasična djela hrišćanske književnosti.

Za čitavo vrijeme svog života borili su se protiv lažne jeretičke nauke, a tako i nama ostavili u amanet da se odlučno borimo protiv onih koji napadaju Crkvu.

Kao tri marljive pčele koje neumorno lete od cvijeta do cvijeta, ova tri Sveta Oca ispovijedala su Jevanđelje Hristovo svom dušom i tijelom, svim ljudima i narodima sa kojima su se susretali.

Današnji dan treba proslaviti u veselju, miru i slozi – običaj je da se zasviraju frule i da se vjernici vesele na ovaj veliki praznik.

Takođe, treba pogledati kakav je vjetar napolju – po tome ćemo znati kakva nas godina očekuje, jer su ova tri sveca zaštitnici ljudi i životinja od mraza, hladnih i zlih vjetrova.