Ako si na svom donjem vešu uočila iscjedak i zabrinuta si, u članku saznaj koje su sve vrste vaginalnih iscjedaka i šta trebaš učiniti.

Uticaj hormona

Temelj lučenja polnih hormona kod žena je jajna ćelija, a odvajanjem vodeće jajne ćelije  tokom prve faze ciklusa i njenim rastom dolazi do pojačanog lučenja estradiola, vodećeg ženskog polnog hormona. On učestvuje u definiciji ženskog tijela, ali utiče i na žlijezde koje su smještene kod vaginalnog dijela. Te žlijezde luče svoj sekret i time učestvuju u stvaranju vaginalnog iscjetka.

Dinamičke promjene unutar jednoga dana i/ili mjeseca, obilježavaju naše psihofizičko stanje, naša osjećanja, raspoloženje, fizičku kondiciju, metaboličke procese unutar tijela, regulišu našu pospanost, glad, snagu, miris, libido i plodnost. Ne djeluju izdvojeno, jer su međusobno važni za cjelovitu regulaciju našeg sistema, pogotovo polnog.

Ritmička izmjena nivoa hormona i njegove ciklične mijene utiču posredno i na kvalitet, odnosno na količinu i izgled vaginalnog iscjetka. Ovulacijom dolazi do pojačanog lučenja progesterona koji mijenja i kvalitet vaginalnog iscjetka.

Završetkom menstrualnog krvarenja i ulaskom u takozvanu ranu proliferativnu fazu (6.- 8. dan ciklusa) iscjedak je jedva primjetan, oskudnije prozirne boje, bez mirisa.

Približavanjem prema sredini ciklusa, rastomnivoa estrogena i primicanjem ovulacije, iscjedak svakim danom postaje sve obilniji (12.- 16. dan ciklusa), viskozniji, rastezljiviji, bezbojan i ponekad značajno obilan, pa žene imaju osjećaj velike vlažnosti.

Završetkom ovulacije i ulaskom u drugu fazu ciklusa kada započinje pojačano lučenje progesterona, kvalitet i boja iscjetka se mijenja, on postoje gušći, bijele boje, ali bez mirisa. Primicanjem kraja menstruacijskog ciklusa, količina postaje naglašenija, iscjedak je gust i bijeli i dalje bez mirisa.

Promjena boje i mirisa

Promjena boje i mirisa samog iscjetka najčešće upućuje na infekciju unutar vaginalnog kanala ili promjene uzrokovane hormonalnim ili metaboličkim poremećajima. Pojačani iscjedak promijenjene gustoće i boje (žućkasto, zelenkasto, sive) popraćen promjenom mirisa, bolnošću tokom odnosa, sa ili bez pratećeg svrbeža, te crvenila na ulazu u vaginu upućuje na bakterijsku infekciju vaginalnog diejla.

Terapija je nužna i istovremeno se provodi za sve polne partnere. Ciljanom terapijom u kraćem vremenskom periodu mogu se riješiti brojni problemi koji mogu nastati kao posljedica zanemarivanja simptoma.

Hronične bakterijske upale grlića materice mogu za posljedicu imati bolove tokom odnosa (dyspareunia), pojačani neugodan sukrvavi iscjedak, otežanu mogućnost začeća, otežan siguran tok trudnoće i preuranjeni porod.

Infekcija humanim papiloma virusom (HPV) za posljedicu može imati razvoj raka grlića materice, ali može biti i popraćena osjećajem svrbeža vagine i rastom manjih ili veći bradavičastih izraslina.

Vrste iscjedaka:

  • Gusti bjelkasti, bjelkasto žućkasti, sirasti iscjedak uz osjećaj nelagode i svrbeža te peckanja koje može biti popraćeno osjećajem suhoće vagine i pucanje kože na tom dijelu, najčešće je uzrokovan gljivičnom infekcijom.
  • Sivkasti vodenasti iscjedak često je znak nekomplikovane infekcije vaginalnog dijela,  takozvane bakterijske vaginoze, odnosno bakterijske neravnoteže vagine koja je najčešće popraćena osjećajem nelagode i pojačanog iscjetka koji povremeno može imati neugodan miris uzrokovan bakterijom Gardnerellom vaginalis.
  • Sukrvica koja traje duže od uobičajenog menstruacijskog krvarenja (do 7 dana) može ukazivati na hormonalna odstupanja koja mogu nastati u prvoj ili drugoj fazi ciklusa. Sukrvica je uzrokovana neadekvatnom hormonalnom aktivnošću (u prvoj fazi ciklusa neprimjereni rast jajne ćelije i time nedovoljna proizvodnja estrogena, a u drugoj fazi ciklusa nedovoljna proizvodnja progesterona što uslovljava nestabilnost sluznice i za posljedicu ima sukrvicu). Ako sukrvica potraje kroz duže vrijeme, to može upućivati na ozbiljnije probleme i nužna je adekvatna i opsežnija obrada, a uvijek je važno i isključiti trudnoću.

Veoma je važno zapamtiti da svaka promjena koja nije uobičajena i istovremeno izaziva osjećaj nelagode iziskuje daljnju obradu i razgovor s ljekarom.