Treba li djetetu dopuštati da sisa palac ili ga upozoravati da to ne radi? Evo šta o tome misle neki stručnjaci…

Uz malo sreće, oko 20. nedjelje trudnoće možete da za vrijeme ultrazvučnog pregleda posmatrate kako fetus sisa palac. Ma koliko vam to izgledalo čudno, zapravo je uobičajeno.

U pitanju je zdrav način samosmirivanja bebe. Takav pristup ima svjetski poznat pedijatar dr Tomas Beri Brazelton kada sa roditeljima razgovara o problematici sisanja palca.

Njegova želja je da ih na neki način utješi, da tome pristupe sa manje stresa.

Zašto bebe sisaju palac?

Novorođenče ima urođen refleks prinošenja ruke ustima. Ako je  uznemireno, sisanje palca mu pomaže da se smiri i ponovo ima kontrolu nad svojim ponašanjem. Uz taj urođeni mehanizam, djeca se lakše nose sa stresom, a i njihovim roditeljima je često tako lakše sa njima.

Jedna od očiglednih prednosti u odnosu na dudu jeste to da im je palac uvijek pri ruci i nije im potrebna roditeljska pomoć (da im donesu dudu). Dr Brazelton kaže da odluku o tome hoće li djetetu dati dudu ili ga pustiti da sisa palac, donose roditelji. Obično se roditelji boje da će dijete sa tom navikom da nastavi i kada poraste, a da će ipak lakše da se oslobodi dude. Ali, činjenica je da sigurno ne znate mnogo djece (ako uopšte znate neko) koja su se upisala u školu, a da i dalje imaju dudu ili sisaju palac.

Čak i ako to rade, vjerovatno je u pitanju inat, jer su im roditelji to izričito branili. Stoga, ukoliko želite da kod djeteta na oštar način uklonite naviku sisanja palca, samo ćete ga spriječiti da to čini kada mu je zaista potrebno, to jest kada mu je neophodna utjeha.

Slično se događa i kod drugih vrsta “štetnih” navika. Zato dr Brazelton savjetuje roditeljima da se dogovore oko zajedničkog stava o sisanju palca. Ako to već nikako ne podržavaju, neka djetetu dopuste korišćenje dude, jer će mu kad-tad biti potrebna utjeha. U suprotnom, dijete će početi da traži neki novi način smirivanja samog sebe – koji će im se još manje svidjeti ili će biti nepovoljniji za djetetovo zdravlje i razvoj. Dr Brazelton ne doživljava sisanje palca kao sramotnu naviku, već smatra da je to zdrav znak djetetove sposobnosti da samo sebi pomogne na najlakši način.

Da li sisanje palca štetno za dijete?

Kada je sisanje prsta u pitanju, roditelji su obično zabrinuti zbog opasnosti od infekcije koju preko prljavog prsta djeca mogu da unesu u sebe ili, pak, zbog štetnog uticaja na zube. U svojoj knjizi “Vaše dijete od začeća do treće godine”, doktor iznosi i rezultate istraživanja zubara jedne dječje bolnice o mališanima koji sisaju palac ili dudu (cuclu varalicu) i onima koji to ne čine.

Pokazalo se da između te dvije grupe postoji mala razlika u potrebi za nošenjem protezica, odnosno ortodontskih aparata za zube. Ispada da je guranje jezika odgovorno za iskrivljavanje gornjih zuba, iako je to najvećim dijelom vjerovatno tek nasljedna sklonost. U izuzetke ulaze ona djeca koja zbog svoje povučenosti gotovo stalno sisaju palac ili dudu, kao i mališani koji imaju naviku sisanja palca i nakon pete ili šeste godine. Kod njih je veći problem u socijalizaciji, a ne u samom sisanju.

Zašto roditelji imaju osjećaj krivice kada dijete sisa prst? 

Događa se da djetetov način da se smiri i utješi sisanjem palca, kod roditelja stvara osjećaj krivice (ponekad svjesno, ponekad podsvjesno) – jer smatraju da nisu uspješni u svojoj ulozi roditelja, a to može za sobom da povuče i osjećaj ljubomore u odnosu prema drugom roditelju. Tada djetetovu naviku proglašavaju prljavom i sramotnom. Moguće je i da su sami u djetinjstvu bili „žrtve“ takvog obrasca ponašanja svojih roditelja, pa im se čini ispravnim da zabranu nameću sopstvenom djetetu, zaboravljajući kako je to njima izgledalo dok su bili sasvim mali.

Jedini način da provjerite da li ste dobar roditelj jeste posmatranje djeteta. Jedino ono može da vam dâ tačan odgovor na to pitanje, niko drugi. Ako, zavisno od djetetovog ponašanja, primijetite da možda ne postupate uvijek sasvim primjereno, razmislite šta možete da učinite da i vi i dijete postanete srećniji. Izvucite poruku iz svojih grešaka i ne ponavljajte ih. Promijenite malo-pomalo odnos prema djetetu, budite sigurni da zadovoljno dijete nema posebnih razloga da traži utjehu u sisanju palca.

Naravno, djeca se međusobno vrlo razlikuju, pa se dešava da postanu frustrirana zbog, na izgled, normalnih stvari – kao što je povremeno odvajanje od majke. Logično je da će neka djeca imati veću potrebu za utjehom i roditeljskom pažnjom nego druga. Zbog toga je bilo kakvo upoređivanje svog djeteta sa drugim mališanima nepotrebno. 

Da li je duda prihvatljivija opcija?

Neće svi stručnjaci jednoglasno da odluče da je duda bolja od palca, i obrnuto. Na primjer, autori knjige „Moja beba“ – Birgit Gebauer-Sesterhen i dr med. Manfred Praun smatraju da je mnogo teže osloboditi se navike sisanja palca, i da ono uzrokuje izražene deformacije nepca i otvoreni zagriz (kod kojeg je otežano žvakanje hrane), što kasnije iziskuje nošenje protezice, odnosno ortodontskog aparata za zube. Ali, svi se slažu da i jedna i druga navika pomažu djeci da se brže smire i lakše zaspe.

Kako pomoći djetetu da se odvikne od sisanja palca?

Ako dijete u ustima drži palac samo danju, i to rijetko, nema posebnih razloga za zabrinutost.

Ali, ako i nakon navršenih godinu dana ima vrlo čestu potrebu da sisa palac, roditelji bi trebalo da se zapitaju zašto to radi i kako da ga od toga postepeno odviknu, na njemu odgovarajući način. Ponekad je razlog banalan: djetetu je dosadno, umorno je, tužno ili uplašeno. Sisanje palca ga umiruje u različitim stresnim situacijama. Neki mališani to rade u znak protesta, kada ne mogu da postignu određeni cilj kod odraslih. Jedan od ozbiljnijih uzroka jeste rođenje brata ili sestre („konkurencija“ u porodici).

Sisanje palca sa navršene dvije godine opravdano zabrinjava roditelje. Između ostalog, ono utiče na oblik mliječnih zuba, promjene smjera njihovog rasta, i na zagriz uopšte. Kod djece koja tu naviku gaje tri-četiri godine, često se pojavljuje i loša navika griženja noktiju.

Samostalno odvikavanje je vrlo komplikovano, pa je zbog toga djetetu potrebna vaša pomoć: ne rugajte mu se, niti pokušavajte da na silu izvadite palac iz njegovih usta ili, još gore, da mu na ruke stavite rukavice. Pronađite uzrok djetetovog nezadovoljstva i uznemirenosti. Možda ne želi da noću ostane u mračnoj sobi, jer ga je uplašila neka sličica u knjizi ili je sanjalo ružan san.

Kada otkrijete uzrok, znaćete kako da ga umirite. Roditeljima se ne isplati da se nadaju kako će lak za nokte ili senf da prekine tu naviku. Takve smicalice su obično uzaludne.

Savjet+
Preusmjerite djetetovu pažnju na nešto drugo: stavite mu neku dragu igračku u ruke, ili pribor za oblikovanje ili crtanje. Igrajte razne igre sa prstićima i rukama, listajte slikovnice, i slično. Mnogo je prihvatljivijih načina da se djetetu pomogne da pronađe utjehu ili zabavu, od onih da mu se strogo naređuje da izvadi prst iz usta, bez ikakve odgovarajuće alternative da se utješi.