Omiljeno cvijeće koje krasi gotovo sve balkone i terase…

Muškatle su najpopularnije cvijeće na našim prostorima. Gotovo da nema kuće, terase koja nije okićena muškatlama. Lake su za njegu, nisu mnogo ni skupe, a ukrašavaju balkone, prozore, tremove i vrtove. Vole svijetla mjesta, zaštićeno od podnevnog sunca.

Evo savjeta kako ih treba saditi, gajiti i održavati da bi vam cvjetale što ljepše i trajale što duže.

Najbolje temperature za gajenje muškatli su od 10 do 27 stepeni. Na nižim temperaturama one polako počinju da propadaju.

Zalivanje muškatli mora da bude redovno, ali umjereno. Neophodno je da biljke imaju dovoljno vlage, da listovi ne bi uvenuli. Previše vlage i pretjerano zalivanje izaziva truljenje korijena i zato zemljište treba da bude ravnomjerno vlažno. U kasnim popodnevnim časovima, ako noći nisu hladne mogu da se poprskaju odstajalom vodom.

Početkom proljeća muškatle treba orezati i zaliti. Poželjno je presaditi ih. Prihranjuju se đubrivom za muškatle ili đubrivom za cvjetnice. Tokom vegetacije prihranu muškatla treba obavljati zalivanjem 1-2 puta nedjeljno rastvorom za muškatle. Muškatle se, kao ni ostale biljke čiji listovi imaju dlačice, ne smiju prihranjivati prskanjem preko listova.

Kako presaditi i razmnožiti muškatle?

Muškatle se razmnožavaju sjemenom ili uzimanjem reznica zdravih, sočnih biljaka, a optimalno vrijeme za to je ljeto. Reznice na ožiljavanje treba staviti u topao, pješčani, umjereno vlažan kompost. Razmnožavanje sjemenom zahtijeva da sjeme bude svježe, jer brzo gubi sposobnost klijanja.

Muškatle zimi treba držati u sobi na prozoru, jer joj takva temperatura pogoduje.

Tople i potpuno mračne prostorije nisu pogodne za prezimljavanje muškatli, jer mogu dovesti do prijevremenog kretanja muškatli, stvaranje tankih blijedih izdanaka i iscrpljivanje biljke. Tokom zime stalno treba uklanjati osušene listove.

I muškatle mogu da se razbole. Evo kako da to prepoznate i kako da ih liječite.

Najčešća bolest muškatle je bakterijska pjegavost lista (Xsanthomonas pelargonii). Na naličju starijeg lišća pojavljuju se uljaste providne tačkice, koje zatim prerastaju u okrugle pjege sa crvenkastim ili sivim središnim dijelom i žutozelenom perifernom zonom. Pjege zatim postaju vidljive i sa lica lišća. Često se više pjega međusobna spaja, stvarajući veća oboljela mjesta (fleke), koja su često oivičena nervima. Jače napadnuti listovi se suše.

Oboljele listove treba odstraniti i spaliti. Jače napadnute biljke počupati i uništiti. Kod zalivanja ne kvasiti listove. Temperaturu i relativnu vlažnost vazduha snižavati češćim provjetravanjem. Preventivno tretirati fungicidima na bazi bakra.

Reznice uzimati samo od potpuno zdravih biljaka, odnosno od takvih koje najmanje posljednjih šest mjeseci nisu pokazivale nikakve znakove bolesti.