Šestog maja pravoslavna crkva obilježava dan stradanja Svetog velikomučenika Georgija…

Srpska pravoslavna crkva i vjernici 6. maja slave Svetog Georgija, jednog od devet velikomučenika i prvih stradalnika za hrišćansku vjeru. Prema narodnim običajima, Đurđevdan je praznik koji se odnosi na zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih, plodnost stoke i dobre usjeve.

Praznik Svetog Georgija jedna je od najčešćih slava pravoslavnih Srba. Đurđevdan se u narodu smatra za granicu između zime i ljeta.

Crkva na ovaj dan obilježava pogubljenje Svetog Georgija, koje se desilo 23. aprila 303. godine.

Đurđevdan je praznik koji se odnosi na narodne običaje, od kojih je glavni pletenje vijenaca od bilja, umivanje biljem, kupanje na rijeci.

Ponegdje je običaj da se zelenilom kiti na sam Đurđevdan prije zore, odlazi u prirodu na “đurđevdanski uranak”, na neko zgodno mjesto u šumi koje se izabere, na proplanku ili pored rijeke.

Na đurđevdanskim urancima mladi se opasuju vrbovim prućem – “da budu napredni kao vrba”, kite zdravcem – “da budu zdravi kao zdravac”, koprivom “da kopriva opeče bolesti sa njim” i selenom – “da im duša miriše kao selen”.

Ovaj slavni svetitelj rodio se u kući bogatih i časnih roditelja u Kapadokiji. Kad mu je otac postradao kao hrišćanin, majka se preselila u Palestinu gdje je dječak odrastao i već u dvadesetoj godini dospio do čina tribuna u službi cara Dioklecijana.

U to vrijeme, car je započeo veliki progon hrišćana, ali mladi Georgije je stupio pred cara i odvažno rekao da je i on hrišćanin. Time je započelo njegovo stradanje za vjeru.

Tamnica, okovi, krvave rane po cijelom tijelu i sva druga strašna mučenja nisu pokolebali mladića. On se neprestano, usrdno i iskreno molio Bogu i Bog ga je iscjeljivao i spasavao smrti na veliko divljenje naroda.

Kada je molitvom vaskrsao jednog mrtvaca, mnogi su primili vjeru, a među njima i careva žena Aleksandra, glavni žrec Atanasije, zemljoradnik Gligerije, potom Valerije, Donat i Tirin.

Car je najzad odlučio da Georgija i svoju ženu osudi na smrt sječenjem glave. Carica je izdahnula na stratištu prije pogubljenja, a sveti Đorđe posječen je 303. goodine.

Mnoga čudesa dešavala su se od tada na njegovom grobu. Gospod ga je, zbog njegove iskrene i nepokolebljive vjere, učinio moćnim da pomaže svima koji su u nevolji i koji ga iskreno slave i prizivaju njegovo ime.

Sveti Georgije ubija aždaju

Sveti Georgije se na ikonama predstavlja u vojvodskom odijelu, na konju, sa kojeg kopljem probada strašnu aždaju. Nešto dalje od njega, stoji jedna žena u gospodskom odijelu (vjerovatno carica Aleksandra).

Aždaja na ikoni predstavlja mnogobožačku silu koja je “proždirala” brojne nevine hrišćane. Sveti Georgije ju je, po vjerovanju, pobijedio i svojom mučeničkom smrću zadao smrtni udarac “neznaboštvu”. Pod pobjedom koju je odnio nad aždajom vjerovatno se misli na zaustavljanje progona hrišćana koji je sprovodio car Konstantin.

Vjerovalo se da kupanje i umivanje đurđevdanskom vodom garantuje zdravlje tokom čitave godine. Kupalo se na sam dan praznika, prije izlaska sunca.

Zapratite nas i putem Vibera. Kliknite OVDJE i pridružite nam se! 🙂