Ustanove i organizacije  koje rade s djecom u gradu na Vrbasu imaju, na papiru, u nekom obliku regulisano pitanje sigurnosti najmlađih Banjalučana, međutim treba pratiti koliko se ti propisi sprovode u praksi.

To je samo jedan od rezultata istraživanja koje je sprovelo udruženje „Nova generacija“ u obrazovnim ustanovama, i to predškolskim, osnovnim i srednjima školama, zdravstvenim ustanovama, sportskim  klubovima i Centru za socijalni rad, odnosno svim ustanovama, te organizacijama koje rade s djecom i čiji korisnici su djeca.

– Istraživanje je pokazalo da mnoge ustanove nemaju usvojenu Politiku očuvanja sigurnosti djece iako smatraju da je veoma važno da se jedan takav dokumenat usvoji. Iako nemaju dokumenat s takvim nazivom utvrđeno je da imaju usvojene određene dokumente koji regulišu bezbjednost dece. Tako, na primjer, škole imaju Pravilnik za postupanje u slučaju nasilja nad djecom, a ostale ustanove imaju kodekse ponašanja ili druge pravilnike kojima je regulisana sigurnost djece – kazala je koordinator ovog projekta Snježana Ivanović.

Seminari

Dodala je da su ispitivali na koji način se zaposleni upoznaju s procedurama ili politikom koje se odnose na sigurnost djece.

– To su u većini slučajeva seminari koji se organizuju i edukacije za zaposlene, kada dolaze u ustanovu. Manji broj ispitanika je naveo da su te informacije dobili kroz razgovor s kolegama, što predstavlja prostor za unapređenje trenutnog stanja. Naime, postavlja pitanje koliko je ta osoba upoznata s tom tematikom, ako je informacije dobila samo kroz razgovor s kolegama – navela je ona

Dodala je da su provjerili i na koji način se djeca upoznaju sa svojim pravima.

– Kada su u pitanju škole, dosta je urađeno, jer postoje savjeti učenika i odjeljenska zajednica, te različite radionice koje se organizuju za djecu, dok je, s druge strane, u sportskim klubovima i zdravstvenim ustanovama to dosta manje. Na primjer, kod sportskih klubova to se uglavnom svodi na razgovor, da li trenera ili osobe koja je zadužena za djete, a koji ih u određenim situacijama upoznaju s njihovima pravima – navela je Ivanovićeva.

Prijava nasilja

Naglasila je da je poboljšanje potrebno, pogotovo kada je u pitanju uključivanje djece u donošenje procedura i pravilnika koji se odnose na njihovu sigurnost.

– Istraživanja pokazuju da kada uključimo djecu u taj proces veća je šansa da oni prijave nasilje. Naše ispitivanje je pokazalo da samo mali broj ustanova/organizacija uključuje djecu u taj proces – kazala je Ivanovićeva.

Napomenula je da je generalni zaključak da je Banjaluci i RS posljednjih godina učinjeno mnogo, te da postoje razni zakoni i pravilnici koji definišu sigurnost djece.

– Postavlja se pitanje koliko ustanove reaguju po tim pravilnicima. Isto tako je potrebna evaulacija njihovog korištenja i upražnjavanja, da li je to dovoljno i na koji način to daje rezultate i kakve. Dakle, u narednom periodu je više potrebno paziti koliko se one sprovode u praksi -precizirala je Ivanovićeva.

Rezultati ovog istraživanja su prezentovani i na onlajn okruglom stolu na temu Politika o očuvanju sigurnosti djece, kao završne aktivnosti projekta „Feeling safe everywhere“. Pored Banjaluke, ovo istraživanje je urađeno i u Bijeljini.

Zapratite nas i putem Vibera. Kliknite OVDJE i pridružite nam se! 🙂

(srpskainfo)