U današnje vrijeme često čujemo Moj Miloš je talentovan za…Vesna je nadarena za matematiku…, ali to nije uvijek tako, jer roditelji često imaju subjektivno viđenje stvari, kada su njihova djeca u pitanju.

Darovitost jeste predispozicija i zavisi od genetike, ali je jednako potrebno stimulativno okruženje da bi dijete u potpunosti razvilo svoje potencijale, tvrdi stručnjak za rani razvoj dječje inteligencije dr Ranko Rajović. Zato je ključna uloga, kako roditelja, tako i nastavnika da se ti talenti sačuvaju.

Ali, da najprije objasnimo šta podrazumijeva termin nadaren…

— Daroviti su oni koji pokazuju sposobnosti za učenje i povezivanje informacija ili imaju sposobnosti u jednoj ili više specifičnih oblasti (matematika, muzika, sport, crtanje, ples). Prvi znaci se već vide u prvim mesecima života, ta deca brže napreduju od vršnjaka u motornim sposobnostima, brže progovaraju, sastavljaju duže reči i rečenice, povezuju ono što vide i nauče sa ranijim iskustvima, razumeju brojeve i relacije (veće-manje). Pokazuju i smisao za humor, koji je jedan od znakova darovitosti — navodi dr Rajović za B92.net.
Pojedine studije pokazuju da je period ranog djetinjstva ključan za kasnija postignuća u životu, pri čemu nije važno da dijete pohađa najbolje vrtiće, nego da mnogo vremena provodi sa posvećenim osobama. To znači da se, osim uloženog vremena, mora pokazati i kreativnost, strpljenje, a prije svega ljubav u razvoju djeteta i da treba stimulisati dječje potencijale kroz igru.
— Nažalost, često su natprosečna deca emotivno osetljiva i povlače se u sebe i to je jedan od razloga zašto je važno raditi sa njima. Ukoliko se njihov dar razvije i manifestuje, to predstavlja talenat iz određene oblasti, a za razvoj talenta potrebno je mnogo rada i važno je u kakvoj sredini dete odrasta. Ipak, često se dešava da darovito dete ne razvija svoje potencijale, a to je posledica nedovoljno aktivacije nekih sposobnosti, tj. izostanka stimulativnog okruženja.

Na koje načine sačuvati djetetov talenat?

Pored stimulisanja, važno je i znati da pohvale, ohrabrenje i pozitivna komunikacija mogu da pomognu, što je posebno istraživao profesor sa Harvarda Robert Rozental, koji je predavao socijalnu psihologiiju. Upravo to je, kako smatra stručnjak za darovite u NTC programu i razlog zašto roditelji moraju da pomognu razvoj natprosječnog djeteta, jer teško da će dijete samo da razvija svoje potencijale.

Rajović je za roditelje napisao knjigu (IQ djeteta briga roditelja), koja služi kao svojevrstan vodič za usmjeravanje razvoja djeteta, pri čemu se posebno vodi računa o senzomotornom razvoju, ali i o povezivanju senzomotornih i misaonih procesa. Na taj način se dodatno aktiviraju i razvijaju kognitivni kapaciteti djeteta.

— Sa stručnim timom na Pedagoškom fakultetu u Kopru (gde predajem oblast edukativnih neuronauka), razvijam model vrtića i škole budućnosti, gde će metode biti više u skladu sa prirodom, gde se učenje odvija usput, kroz igru i pokret. Jedan od prvih pokušaja u Srbiji je pokretanje NTC kluba Dedinje, koji je preteča vrtića budućnosti, gde svaki dan radimo sa decom uzrasta 4 do 12 godina i pokušavamo da aktiviramo skrivene potencijale sve dece.

Gdje roditelji najčešće griješe?

Roditelji griješe kada kažu: Dijete je pametno, snaći se se… Ne snađe se svako dijete i zato sa njima mora da se radi, a roditelji koji imaju darovitog mališana moraju da se aktiviraju, posvete mu dio svog vremena na jedan konstruktivan i koristan način.
Vrijeme danas brzo ide, okruženje se drastično mijenja, a to sve utiče na razvoj mozga, tako da roditeljstvo postaje sve ozbiljniji izazov, a posebno za roditelje koji imaju darovitu djecu. Ima puno metoda koje roditelji mogu da primjenjuju, a jedna od osnovnih NTC metoda je nelogična priča.
— Poznato je da mozak bolje radi i uključuje rezervne kapacitete kada se nalazimo u nelogičnoj situaciji, brže povezuje informacije i pronalazi rješenja. Dovoljno je da roditelj koji čita priču za laku noć malo eksperimentiše i isprobava ovu metodu. Recimo, ako priča „Crvenkapu“, da u priču doda i psa koji je pratio Crvenkapu. Dijete će naravno pitati odakle sad pas u priči, a roditelj može objasniti da je danas pas, a da će sljedeći put biti mačka i to djeca veoma rado prihvataju, pa i sami dodaju neke životinje ili likove u postojeću priču. Važno je pokrenuti misaoni proces, a ne samo da pasivno slušaju i ponavljaju po 20-30 puta istu priču — otkriva dr Rajović.

Nadareno dijete može da postane veća briga za roditelja

Prema riječima dr Rajovića, kada roditelji ne mogu da prate sposobnosti i želju djeteta da bude uspješno u nečemu, javlja se bunt kod djeteta. Druga vrsta problema je emotivno osjetljivo dijete, koje se povlači u sebe. Poznato je da darovita djeca brže uočavaju stvari, događaje i relacije među ljudima, unutar porodice, pa čak i neke društvene događaje, ali nemaju dovoljno iskustva da ih pravilno obrade i tada nastaje problem.

— Aktuelna je situacija sa epidemijom koronavirusa, gde je važno da roditelji ne paniče, jer deca (posebno darovita) mogu da povežu veoma brzo, da će neko od starijih članova porodice oboleti, a možda doživeti i komplikacije bolesti. Potrebno je objasniti da postoje mere zaštite, da se lice ne dodiruje, da se ruke često peru i ako je potrebno da se nosi i zaštitna maska.

— Zapravo, važno je razumeti da sa darovitom decom moramo više da pričamo, više da objašnjavamo, da igramo igre za razvoj kreativnosti i logike i pomažemo da razumeju stvari i događaje koji ih ponekad opterećuju, i tako omogućimo da zdravo odrastaju i aktiviraju svoje biološke potencijale u skladu sa svojom genetikom — zaključuje ovaj stručnjak.

Zapratite nas i putem Vibera. KliknitOVDJE i pridružite nam se! 🙂